Sadržaj članka
Još u studenom prošle godine mediji su objavili informacije koje je pružio Penny Lane Realty, a koji je procijenio da više od 60% svih elitnih stanova u centru Moskve kupuju službenici.
Prema Alekseju Ziminskom, direktoru gradskog odjela za nekretnine, govorimo prije svega o saveznim dužnosnicima. Ciljevi za kupnju stanova bili su potpuno drugačiji – investirati u budućnost, kao drugi stan bliži poslu, stalni boravak, pa čak i kao poklon obitelji i prijateljima.
Na jesen je potražnja za luksuznim stanovima znatno pala upravo zato što su se glavni kupci – dužnosnici – bojali potrošiti uoči izbora, naglašavaju stručnjaci iz Penny Lane Realty. I naprotiv, sada kada je politička situacija više ili manje jasna, potražnja se naglo povećala.
Početkom ljeta objavljeno je još jedno istraživanje tvrtke Soho Estate, koje analizira tržište prodaje luksuznih prigradskih nekretnina u moskovskoj regiji. I opet, glavni kupci luksuznih ljetnikovaca u blizini Moskve pokazali su se šefovi državnih tvrtki i dužnosnici.
Postaju li elitna Moskva i prigradska nekretnina stvarna posebna ponuda za vladine dužnosnike? Omogućava li im službeni dohodak da nabave tako skupe predmete? Međutim, posljednje pitanje čak zvuči smiješno, ali svejedno, s obzirom na brojeve, situacija izgleda razumljivije, pa pokušajmo to shvatiti.
Slika kupca
Soho Estate je čak stvorio sliku tako prosječnog kupca luksuznih nekretnina u Moskvi i regiji. U ogromnoj većini slučajeva radi se o muškarcu u dobi od 40 do 60 godina, koji drži prilično visoku poziciju vrhovnog menadžera državne tvrtke ili službenika u saveznoj vladi ili gradskoj vijećnici.
Zanimljivo je da takvi kupci preferiraju palače u klasičnom stilu s kolonadama, balustradama i engleskim prozorima, kao i čvrste, čvrste interijere. Njihov moto može se nazvati “respektabilnost u svemu”, pa modni trendovi, minimalizam i drugi moderni stilovi ostavljaju takve kupce ravnodušnima.
No, službenici radije koriste isključivo prirodne materijale u uređenju svojih stanova i kuća, odajući počast želji za čistoćom i prirodnošću u okolišu. Međutim, možda su jednostavno zabrinuti za svoje zdravlje i pokušavaju se okružiti stvarima stvorenim od materijala ne kemijske industrije, već same prirode?
Drugi je važan detalj da se službenici trude ne reklamirati svoje otkupe luksuznih stanova i vikendica. I bez obzira na to koja je nekretnina kupljena, ona se obično izdaje rođacima, a ne glavnom kupcu.
Prosječni dohodak
O službenim primanjima službenika i čelnika državnih korporacija prilično je jednostavno – samo morate posjetiti web stranicu Rosstata i proučiti tamo predstavljena detaljna izvješća o najnovijim promjenama plaća zaposlenih u određenom ministarstvu i odjelu. Državne korporacije također redovito objavljuju podatke o promjenama u primanjima svojih direktora i top menadžera – to uopće nisu tajni podaci, jer je plaća službena.
Prema podacima Rosstata, prosječne mjesečne plaće zaposlenih u tijelima savezne vlade Rusije u prva tri mjeseca 2012. porasle su za 12,8% u odnosu na isto razdoblje prošle godine i iznosile su 51,6 tisuća rubalja. Vrlo skroman, iako običan ruski umirovljenik to ne bi rekao.
U međuvremenu, Rosstat surovo izvješćuje da su u većini saveznih ministarstava i službi – u 85,7% središnjih uprava plaće niže od prosječnog dohotka muškaraca.
Djelatnici predsjedničke uprave Rusije primaju nešto više od prosjeka – 95.548 tisuća rubalja. Plaća zaposlenika Vijeća Federacije doseže 58.462 tisuće rubalja.
Prosječna plaća zaposlenih u Državnoj dumi iznosila je samo 46.069 tisuća rubalja. Istina, kvartalno, zastupnici primaju bonus u iznosu od prosječne zarade, a pridošlice također primaju “dizanje” u iznosu od oko 9 tisuća rubalja za svakog člana obitelji.
Prosječna plaća državnih službenika u aparatima vlade Ruske Federacije doseže 104,28 tisuća rubalja.
Zaposlenici Savezne antimonopolske službe primaju najmanji iznos – 32.831 tisuću rubalja, kao i zaposlenici Savezne službe za financijska tržišta Rusije – samo 28.678 tisuća rubalja. Kao što vidite, vlada je odlučila uštedjeti novac na antimonopolskim agentima i financijerima..
Veće plaće zaposlenih u Ministarstvu za izvanredne situacije – 101.773 tisuće rubalja, a u Ministarstvu obrane prosječna plaća 56.208 tisuća rubalja.
Što se tiče glavnih menadžera državnih korporacija, njihovi službeni prihodi porasli su za 20-30% u odnosu na 2011. godinu. Točne brojke nisu otkrivene, čelnici državnih tvrtki skromno navode da plaće direktora i viših rukovoditelja ovise o rezultatima samog poduzeća i mogu se kretati od 300 000 do 8 milijuna dolara godišnje. Poznato je da su prošle godine članovi Uprave Gazproma Neft – 10 sretnika – dobili po 22 milijuna dolara.
Zanimljivo je da je od 2012. Dmitrij Medvedev, bivši predsjednik, a sada premijer Rusije, obvezao čelnike državnih korporacija i kompanija, kao i čelnike dioničkih društava, u kojima je udio države najmanje 25%, da prijavljuju svoje prihode.
Čelnici tvrtki i korporacija s državnim sudjelovanjem ispunili su naredbu čelnika zemlje i ispunili izjave o dohotku za 2011. godinu, ali ti podaci nisu objavljeni.
Jedini koji je javno objavio svoj prihod je Anatoly Chubais, čelnik Rusnana, koji je prošle godine dobio 260,1 milijun rubalja. Štoviše, najveći dio prihoda autora kuponske privatizacije dobiven je od prodaje dijela zemljišta u regiji Tver – iznos transakcije bio je 135,6 milijuna rubalja.
Naravno, treba imati na umu da, osim službene plaće, dužnosnici dobivaju i niz pogodnosti i privilegija i mogu računati na državnu pomoć. Primjerice, nekoliko visokih dužnosnika Ministarstva financija i Ministarstva gospodarskog razvoja dobili su jednokratnu potporu države za kupnju stanova prošle godine. Ova se subvencija izračunava na temelju utvrđenih normi za područje po osobi i može se povećati odlukom čelnika ministarstva, ovisno o dužini zaposlenika. Prosječna veličina takve subvencije bila je, kako su objasnili u ministarstvima, 20 milijuna rubalja, što je sasvim dovoljno za kupnju potpuno ugodnog stana u Moskvi. No, postoji li dovoljno subvencija za kupnju elitnog dvorca ili stana u prestižnoj zgradi??
Cijena nekretnine
Prema Penny Lane Realtyju, najpopularnija elitna nekretnina među službenicima su stanovi u povijesnom središtu, obično u klupskim kućama, u tihim kutovima nedaleko od Patrijarhovih jezera, Tverske i Arbata.
U posljednje vrijeme interes kupaca elitnih stanova očito se pomaknuo s pretencioznog “Zlatnog milja” prema skromnijim, ali vrlo ugodnim starinsko izgrađenim dvorcima koji su obnovljeni i postali Klupske kuće.
Još jedno područje koje privlači pažnju kupaca “elite” je Khamovniki, s obiljem novih zgrada i razvijenom infrastrukturom..
Prosječna cijena jednog četvornog metra nekretnina elitne Moskve početkom ovog ljeta bila je 24.980 dolara, u prosjeku su kupci platili 2-3 milijuna dolara za jedan stan površine 100 do 150 četvornih metara. Za kuće klupskog tipa iznos transakcije raste na 8 milijuna dolara. Jeftinije je kupiti stanove u novim stambenim kompleksima Khamovniki – od 15 tisuća dolara po “kvadratu”.
Cijena prigradskih nekretnina je sigurno niža, ali površina samih ljetnikovaca i zemljišnih parcela je mnogo veća. Dakle, u prosjeku jedan kvadratni metar u prigradskoj elitnoj vikendici košta kupce 5,1 tisuća dolara, pa „kuća“ s površinom od tisuću četvornih metara – prilično prosječne veličine za zgrade u ovom segmentu tržišta nekretnina – može doseći 50 milijuna dolara. U prosjeku, elitna kuća u bliskoj regiji Moskve košta kupce 24 milijuna dolara.
Najpopularniji pravac je Novorizhskoe shosse, zatvorena sela s vlastelinskim kućama su u velikoj potražnji – Blizhnee Pokrovskoe, Novakhovo – Dvoryanskoe Gnezdo, Idyllia, Monolit Residence, Usovo Estate i Park Vill. Maksimalna površina ove godine prodane kuće je 1,9 tisuća “kvadrata”, površina zemljišta može doseći 60 hektara.
Dakle, zamislimo da je obični zastupnik u Državnoj dumi ili zaposlenik Vijeća Federacije odlučio kupiti sebi elitni stan. Uz njegovu prosječnu službenu plaću od 46 i 56 tisuća rubalja (1.415 i 1.723 dolara) mjesečno, trebat će najmanje 100 godina da uštedite za takvu kupnju! I to uzima u obzir činjenicu da će se sve plaće u potpunosti odgoditi, a obitelj dužnosnika morat će živjeti od drugih primanja, primjerice od plaće njegove supruge.
Vrhunski menadžeri državnih tvrtki sigurno imaju više mogućnosti i veća primanja. No, ako su, prema analitičarima tvrtke Contact Real Estate, ove godine prodani 250 elitnih stanova u središtu glavnog grada, lako je izračunati da će 60% ove brojke, odnosno udio dužnosnika biti 150 stanova. A daleko je manje članova odbora velikih tvrtki.
Vrlo je teško odgovoriti na logično pitanje – “i što učiniti?”, Jer su “potpuno bezobrazni” i “zemlja se pljačka”. Apel vlastima – “imajte savjest” – nije opcija. Zanimljiva u ovom svjetlu je nedavna odluka britanskog parlamenta, koja je značajno povećala poreze na kupnju skupih luksuznih nekretnina u Engleskoj. Ako troškovi vile prelaze 2 milijuna funti sterlinga (oko 2,4 milijuna eura), tada se iznos poreza diže na nevjerojatnu cifru od 7%, odnosno iznos poreza može biti 150 tisuća funti.
A najzanimljivije je da je za offshore tvrtke porez na kupnju luksuznih nekretnina u Velikoj Britaniji porastao na 15%. Navodno je britanski parlament dobro upoznat sa statistikama koje pokazuju da preko offshore kompanija ruski oligarhi i dužnosnici nabave u Londonu oko 3000 stanova u vrijednosti najmanje dva milijuna funti. Prema mišljenju stručnjaka, posebno Igora Indriksonsa, koji upravlja investicijama u nekretnine, to može u potpunosti obeshrabriti službenike da kupuju skupe stanove u engleskoj prijestolnici – gubitak takvih iznosa poreza, koji prethodno nisu prelazili 4% iznosa transakcije, bilo bi u najmanju ruku neugodno.
Ova bi opcija djelovala u ruskoj stvarnosti – nije poznato, ali drugi prijedlozi, na primjer, stroga kontrola prihoda i troškova službenika, borba protiv korupcije uobičajenim metodama, izgledaju još neučinkovitije.
Je li ovo elitno stanovanje samo rezervirano za službenike ili je dostupno i drugim ljudima?