Sadržaj članka
- Što ventilacija može učiniti?
- Kako zrak teče u prozračenim prostorijama?
- Kako se izračunava razmjena zraka?
- Prirodna ventilacija
- Kako djeluje prirodna ventilacija?
- Kako poboljšati prirodnu ventilaciju? Ventili za dovod
- Za i protiv prirodne ventilacije
- Mehanička ventilacija
- Što je mehanička ventilacija?
- Vrste prisilne ventilacije zraka
- Što trebate znati da biste odabrali ventilaciju?
Zašto moderni dom mora imati učinkovitu ventilaciju? U čemu se sastoji prirodni i mehanički sustav ventilacije, kako funkcionira? Kakav sustav treba organizirati kod kuće? Kako odabrati i naručiti radnu ventilaciju? Odgovoriti ćemo danas na ova pitanja.
Što ventilacija može učiniti?
Moj dom je moj dvorac. Zgrade postaju sve pouzdanije i ekonomičnije svake godine. To ne čudi, jer programeri sada imaju pristup inovativnim tehnologijama za uštedu energije i novim izolacijskim materijalima s prethodno nedostižnim karakteristikama. Štoviše, tržište ne miruje: izumitelji, proizvođači, trgovci i prodavači neumorno rade. Visokokvalitetna hidroizolacija konstrukcija, višeslojnih zidova, izolirani stropovi i krovovi, zaporni blokovi prozora, učinkovito grijanje – sve to ne daje ni najmanje šanse za oborine i podzemne vode, gradsku buku, zimsku hladnoću i ljetnu vrućinu.
Da, osoba je vrlo dobro naučila zatvoriti nepovoljne uvjete okoliša, ali istodobno smo izgubili kontakt s vanjskim svijetom, sada nam je prirodni, prirodni mehanizam samočišćenja zraka postao nedostupan. Čovjek na ulici upao je u drugu zamku – vlaga, ugljični dioksid, štetne tvari i kemijski spojevi koje je sama oslobodila, građevinski materijal, kućanski predmeti, kućne kemikalije nakupljaju se i koncentriraju u zatvorenom prostoru. Čak i u razvijenim zemljama broj autoimunih i alergijskih bolesti uzrokovanih množenjem bakterija, gljivica, plijesni i virusa u kući neprestano raste. Ništa manje opasna nije i prašina, koja se sastoji od najmanjih čestica tla, peludi biljaka, kuhinjske čađe, životinjske dlake, ostataka različitih vlakana, ljuskica kože, mikroorganizama. Prašina nije nužno posjetitelj s ulice, formira se čak i u čvrsto zatvorenom nestambenom stanu. Nedavna znanstvena istraživanja pokazala su da je zrak u zatvorenim prostorima nekoliko puta toksičniji i prljaviji od vanjskog..
Smanjenje koncentracije kisika u sobi značajno smanjuje razinu performansi, nepovoljno utječe na dobrobit stanovnika i njihovo zdravlje općenito..
Zbog toga su pitanja osiguravanja prozračivanja i pročišćavanja zraka postala nevjerojatno hitna, zajedno s hidro i toplinskom izolacijom zgrada. Moderni ventilacijski sustavi moraju učinkovito ukloniti ustaljeni, “ispušni” zrak, zamijeniti ga u potrebnom volumenu svježim zrakom izvana, ako je potrebno, pročistiti, zagrijati ili ohladiti.
Kako zrak teče u prozračenim prostorijama?
Kao što smo već napomenuli, sastav zraka unutar upravljanog stana nije ujednačen. Štoviše, plinovi, prašina, pare koji se emitiraju u prostoriju neprestano se kreću zbog svojih posebnih svojstava – gustoće i disperzije (za prašinu). Ovisno o tome jesu li teže od zraka ili su lakše, štetne tvari se povećavaju ili padaju, nakupljajući se na određenim mjestima. Još veći utjecaj na unutarnji prostor utječe kretanje konvektivnih mlaznica grijanog zraka, na primjer, s radnih kućanskih aparata ili kuhinjske peći. Konvektivne struje, u porastu, mogu prenijeti čak i relativno teške tvari u gornju zonu prostorije – ugljični dioksid, prašina, guste pare, čađa.
Mlaznice domaćeg zraka na poseban način djeluju međusobno, kao i s raznim objektima i građevinskim građevinama, zbog čega se u stanu formiraju jasno definirana temperaturna polja, zone koncentracije štetnih tvari, protočne struje različitih brzina, smjerovi i konfiguracije..
Sasvim je očito da nisu sve prostorije jednako zagađene i da imaju prekomjernu vlagu. Najopasnije su kuhinje, toaleti, kupaonice. Upravo zato što je primarna zadaća umjetne izmjene zraka uklanjanje štetnih tvari s mjesta s najvećom koncentracijom štetnih tvari, na području kuhinje i kupaonice uređeni su ventilacijski kanali s ispušnim otvorima.
Priliv je raspoređen u “čistim” prostorijama. Dakle, jači u usporedbi s drugim protocima tvari, „daljinski“ dovodni mlazovi, koji se kreću, uključuju velike mase ispušnog zraka u kretanju i pojavljuje se potrebna cirkulacija. Glavna stvar je da zbog smjera zraka u smjeru “problematičnih” prostorija neželjene tvari ne dopiru iz kuhinja i kupaonica u dnevne sobe. Zato se u tablicama građevinskih kodeksa u pogledu zahtjeva za izmjenu zraka, studija, spavaća soba, dnevni boravak izračunavaju samo na dotoku, a kupaonica, toalet i kuhinja samo na ispušnom sustavu. Zanimljivo je da se u stanovima s četiri ili više soba preporučuje da se prostorije najudaljenije od ventilacijskih kanala kupaonice opskrbe zasebnom ventilacijom, vlastitim dotokom i ispuhom..
U ovom slučaju hodnici, predvorja, hodnici, stubišta bez dima možda nemaju otvore za dovod i odvod, već služe samo za protok zraka. No taj se protok mora osigurati, tek tada će funkcionirati kanalni sustav ventilacije. Unutarnja vrata ometaju kretanje strujanja zraka. Stoga su opremljeni prijenosnim mrežama ili urediti ventilacijski razmak od 20-30 mm, podižući prazno platno iznad poda.
Priroda kretanja zračnih masa ne ovisi samo o tehničkim i građevinskim karakteristikama prostora, koncentraciji i vrsti štetnih tvari, karakteristikama konvektivnih protoka. Ovdje važnu ulogu igra relativni položaj točaka za dovod i odvod zraka, posebno za prostorije koje sadrže i dovodne i odvodne otvore (na primjer, kuhinja-blagovaonica, praonica rublja …). U ventilacijskim sustavima stambenih prostora najčešće se koristi shema “odozdo prema gore”, u nekim slučajevima – “odozdo prema dolje”, “odozdo prema dolje”, “odozdo prema gore”, kao i kombinirana multi-zona, na primjer, dotok na vrhu, a dvozonska napa – na vrhu i dnu … O ispravnom odabiru sheme ovisi hoće li zrak biti zamijenjen potrebnim volumenom ili će se unutar prostorije formirati prstenasta cirkulacija s formiranjem stajaćih zona.
Kako se izračunava razmjena zraka?
Da biste dizajnirali učinkovit sustav ventilacije, potrebno je saznati koliko ispušnog zraka treba ukloniti iz prostorije ili skupine prostorija i koliko svježeg zraka treba isporučiti. Na temelju dobivenih podataka moći će se odrediti vrsta ventilacijskog sustava, odabrati ventilacijska oprema, izračunati presjek i konfiguraciju ventilacijskih mreža.
Treba reći da su parametri izmjene zraka u stambenim zgradama strogo regulirani raznim državnim regulatornim dokumentima. GOST-ovi, SNiP-i, SanPiN-ovi sadrže sveobuhvatne informacije ne samo o volumenu zraka koji se zamjenjuje i načelima, parametrima njegove opskrbe i uklanjanja, već također navode kakvu vrstu sustava treba koristiti za određene prostore, koja se oprema koristi, gdje se nalazi. Ostaje samo kompetentno pregledati sobu na višak topline i vlage, prisutnost onečišćenja zraka.
Tablice, dijagrami i formule predstavljeni u ovim dokumentima kreirani su prema različitim principima, ali na kraju daju slične numeričke pokazatelje potrebne izmjene zraka. Mogu se međusobno nadopunjavati ako nema određenih informacija. Izračunavanje količine zraka za ventilaciju izrađuje se na temelju istraživanja, ovisno o štetnim tvarima koje se emitiraju u određenim prostorijama i normama njihove najveće dopuštene koncentracije. Ako se iz nekog razloga ne može utvrditi količina onečišćenja, tada se izmjena zraka računa prema učestalosti, prema sanitarnim standardima po osobi, površinom prostorije.
Izračun množine SNiP sadrži tablicu koja pokazuje koliko puta se zrak u određenoj sobi mora zamijeniti novim u jednom satu. Za “problematične” sobe date su minimalne dopuštene količine zamjene zraka: kuhinja – 90 m3, kupaonica – 25 m3, wc – 50 m3. Količina zraka za provjetravanje (m3/ sat) određuje se formulom L = n * V, gdje je n vrijednost množine, a V volumen prostorije. Ako trebate izračunati izmjenu zraka skupine soba (stan, kat privatne vikendice …), tada se zbrajaju L vrijednosti svake provjetravane sobe.
Druga je važna točka da volumen ispušnog zraka mora biti jednak volumenu dovodnog zraka. Zatim, uzmemo li zbroj pokazatelja razmjene zraka u kuhinji, kupaonici i WC-u (na primjer, minimum je 90 + 25 + 50 = 165 m3/ sat) i usporedite s ukupnim jednokratnim protokom spavaće sobe, dnevnog boravka, proučite (na primjer, može biti 220 m3/ sat), tada dobivamo jednadžbu ravnoteže zraka. Drugim riječima, morat ćemo povećati haubu do 220 m3/sat. Ponekad se događa obrnuto – morate povećati protok.
Proračun po površini je najjednostavniji i najskladniji. Ovdje koristimo formulu L = Sprostorije* 3. Činjenica je da za jedan kvadratni metar prostorije građevinske i sanitarne norme reguliraju zamjenu najmanje 3 m3 zrak na sat.
Proračun prema sanitarnim i higijenskim standardima temelji se na zahtjevu da se najmanje 60 m zamijeni za jednu osobu koja stalno boravi u sobi, “u mirnom stanju”3 za sat vremena. Za jedan privremeni – 20 m3.
Sve gore navedene mogućnosti izračuna normativno su dopuštene, štoviše, za istu sobu njihovi se rezultati mogu malo razlikovati. Praksa pokazuje da je za jednosobni ili dvosobni stan (30-60 m)2) izvedba ventilacijske opreme zahtijevat će oko 200-350 m3/ sat, za tro-, četverosobne (70-140 m)2) – od 350 do 500 m3/sat. Proračune većih skupina prostora bolje je povjeriti profesionalcima..
Dakle, algoritam je jednostavan: prvo izračunavamo potrebnu izmjenu zraka – tada odabiremo ventilacijski sustav.
Prirodna ventilacija
Kako djeluje prirodna ventilacija?
Prirodni (prirodni) sustav ventilacije karakterizira činjenica da se zamjena zraka u sobi ili grupi prostorija događa pod utjecajem gravitacijskog tlaka i djelovanja vjetra na zgradu.
Obično je zrak unutar prostorije topliji od vanjskog, postaje pražnjeniji, lakši, pa se diže i izlazi kroz ventilacijske kanale na ulicu. U prostoriji se pojavljuje vakuum, a teži zrak izvana ulazi kroz stan kroz ograde. Pod utjecajem gravitacije, ona se naginje prema dolje i vrši pritisak na uzlazne struje, istiskujući ispušni zrak. Tako se pojavljuje gravitacijski pritisak, bez kojeg prirodna ventilacija ne može postojati. Vjetar, pak, pomaže ovoj cirkulaciji. Što je veća razlika između temperatura unutar i izvan prostorije, veća je brzina vjetra, više zraka ulazi unutra.
Više od desetak godina takav se sustav koristio u sovjetskim stanovima 1930-1980-ih, gdje se dotok vršio infiltracijom, kroz građevine koje su puštale veliku količinu zraka – drveni prozori, porozni materijali u vanjske zidove, lagano zatvarajući ulazna vrata. Količina infiltracije u starim stanovima iznosi 0,5–0,75, ovisno o stupnju zaptivanja pukotina. Podsjetimo da se za dnevne sobe (spavaća soba, dnevni boravak, radna soba …), prema normama, traži da se u jednom satu dogodi barem jedna izmjena zraka. Postoji očita potreba za povećanjem razmjene zraka, što se postiže ventilacijom – otvori za odzračivanje, prečke, vrata (neorganizirano provjetravanje). Zapravo, cijeli ovaj sustav je ispušni kanal s prirodnim impulsom, jer uređaj za posebne otvore za dovod nije bio namijenjen. Ispuh takve ventilacije provodi se kroz vertikalne ventilacijske kanale, čiji su ulazi u kuhinji i kupaonici.
Snaga gravitacijskog pritiska, koja istiskuje zrak, uvelike ovisi o udaljenosti između ventilacijskih rešetki koje se nalaze u sobi do vrha osovine. Na donjim katovima stambenih zgrada gravitacijski pritisak je obično jači zbog veće visine vertikalnog kanala. Ako je propuh u ventilacijskom kanalu vašeg stana slab ili dolazi do takozvanog “prevrtanja propuha”, tada zagađeni zrak iz susjednih stanova može dolaziti do vas. U tom slučaju može vam pomoći ugradnja ventilatora s nepovratnim ventilom ili rešetkom koji se automatski zatvara u slučaju obrnutog propuha. Možete provjeriti silu vuče tako da držite upaljenu šibicu do ispušnog otvora. Ako plamen ne odstupa prema kanalu, tada se može začepiti, na primjer, lišćem i potrebno je čišćenje..
Prirodna ventilacija također može uključivati kratke vodoravne zračne kanale koji se izvode u određenim dijelovima prostorije na zidovima najmanje 500 mm od stropa ili na samom stropu. Izlazi izduvnih kanala zatvoreni su rešetkastim rešetkama.
Prirodni ventilacijski vertikalni ispušni kanali obično se izrađuju u obliku osovina od opeke ili posebnih betonskih blokova. Minimalna dopuštena veličina takvih kanala je 130×130 mm. Između susjednih osovina mora postojati pregrada debljine 130 mm. Dopuštena je proizvodnja montažnih zračnih kanala od nezapaljivih materijala. U potkrovlju su njihovi zidovi nužno izolirani, što sprečava stvaranje kondenzacije. Izduvni kanali vode se iznad krova, najmanje 500 mm iznad grebena. Odozgo je ispušno vratilo prekriveno deflektorom – posebnom mlaznicom koja pojačava propuh zraka.
Kako poboljšati prirodnu ventilaciju? Ventili za dovod
Nedavno su se vlasnici starog stambenog fonda ozbiljno pozabavili štednjom energije. Gotovo zatvoreni PVC ili euro-prozori postavljeni su posvuda, zidovi su izolirani i parno izolirani. Kao rezultat toga, proces infiltracije praktično prestaje, zrak ne može ući u prostoriju, a redovita ventilacija kroz prozorske kapke je previše nepraktična. U ovom se slučaju problem izmjene zraka rješava ugradnjom dovodnih ventila..
Ventili za opskrbu mogu se integrirati u profilni sustav plastičnih prozora. Vrlo često se ugrađuju na euro prozore. Činjenica je da je sposobnost modernih drvenih prozora da “dišu” malo pretjerana, nećete čekati priljev kroz njih. Stoga odgovorni proizvođači uvijek predlažu ugradnju ventila.
Prozorni ventili instalirani su na vrhu okvira, krila ili u obliku ručke ventila, izrađeni su od aluminija ili plastike, mogu biti različitih boja. Ventili za opskrbu prozora ne mogu se ugrađivati samo u nove prozore, već se mogu montirati i na već instalirane prozorske sustave, bez ikakvih radova na demontaži..
Postoji još jedan izlaz – ovo je ugradnja zidnog ventila. Ovaj se uređaj sastoji od cijevi grana koja prolazi kroz zid, a na oba kraja je zatvorena rešetkama. Zidni ventili mogu imati komoru s filterima i labirint koji apsorbira zvuk. Unutarnji roštilj obično se ručno podešava dok se potpuno ne zatvori, ali moguće su opcije s automatizacijom putem senzora temperature i vlage.
Kao što smo već rekli, kretanje zraka treba usmjeriti prema zagađenim prostorijama (kuhinja, toalet, kupaonica), dakle, dovodni ventili ugrađeni su u dnevne sobe (spavaća soba, radna soba, dnevna soba). Ventili za opskrbu su postavljeni na vrhu prostorije kako bi se osigurao učinkoviti raspored ventilacijskih otvora u većini apartmana. Praksa pokazuje da uklanjanje dotoka u područje radijatora radi zagrijavanja vanjskog zraka nije najbolje rješenje, jer je poremećena cirkulacija protoka.
Za i protiv prirodne ventilacije
Prirodna ventilacija praktički se ne koristi u modernoj gradnji. Razlog za to su niski protoci zraka, ovisnost njegove snage o prirodnim čimbenicima, nedostatak stabilnosti, stroga ograničenja duljine zračnih kanala i presjeka vertikalnih kanala..
Ali ne može se reći da takav sustav nema pravo postojati. U usporedbi s prisilnom “braćom”, prirodno je prozračivanje mnogo ekonomičnije. Uostalom, nema potrebe za kupnjom opreme i dugih zračnih kanala, nema troškova za struju i održavanje. Sobe s prirodnom ventilacijom znatno su ugodnije zbog nedostatka buke i male brzine kretanja zamijenjenog zraka. Štoviše, ne postoji uvijek konstruktivna prilika za postavljanje ventilacijskih kanala za mehaničku ventilaciju, a zatim ih obložiti kutijama za suhozid ili lažne grede, na primjer, s malom visinom stropa.
Mehanička ventilacija
Što je mehanička ventilacija?
Prisilna (mehanička, umjetna) ventilacija je sustav u kojem se kretanje zraka vrši pomoću bilo kojeg uređaja za ubrizgavanje – ventilatora, izbacivača, kompresora, pumpi.
Ovo je moderan i vrlo učinkovit način organiziranja razmjene zraka u sobama različitih namjena. Učinkovitost mehaničke ventilacije ne ovisi o promjenjivim vremenskim uvjetima (temperatura zraka, tlak, sila vjetra). Ova vrsta sustava omogućuje vam zamjenu bilo koje količine zraka, transport na većoj udaljenosti i stvaranje lokalne ventilacije. Zrak koji se dovodi u prostoriju može se pripremiti na poseban način – grijati, hladiti, sušiti, vlažiti, pročišćavati …
Nedostaci mehaničke ventilacije uključuju visoke početne troškove, troškove energije i troškove održavanja. Vrlo je teško provesti mehaničku ventilaciju kanala u stambenom prostoru bez manje ili više ozbiljnog popravka.
Vrste prisilne ventilacije zraka
Najbolji pokazatelji udobnosti i performansi prikazani su općom izmjenom i ispušnom mehaničkom ventilacijom. Uravnotežena razmjena dovodnog i ispušnog zraka omogućuje izbjegavanje propuha i zaboravljanje učinaka “zalupljivih vrata”. Upravo je ovaj sustav najčešći u novoj gradnji..
Iz određenih razloga često se koristi dovodna ili odvodna ventilacija. Dovodna ventilacija dovodi svježi zrak u prostor umjesto ispušnog zraka, koji se uklanja kroz zatvorene konstrukcije ili pasivne ispušne kanale. Prozračivanje opskrbe strukturno je jedno od najtežih. Sastoji se od sljedećih elemenata: ventilator, grijač, filter, prigušivač, automatizacija upravljanja, zračni ventil, zračni kanali, rešetka za dovod zraka, razdjelnik zraka.
Ovisno o tome kako su izrađene glavne komponente sustava, opskrbna jedinica može biti monoblok ili podešavanje tipa. Monoblok sustav je nešto skuplji, ali ima veću spremnost za montažu, kompaktnije dimenzije. Treba ga samo fiksirati na pravom mjestu i do njega napajati struju i mrežu kanala. Instalacija monobloka štedi malo na pokretanju i dizajnu.
Često, pored filtracije, opskrbni zrak zahtijeva i posebnu pripremu, stoga je ventilacijska jedinica opremljena dodatnom opremom, na primjer, uređajima za sušenje ili vlaženje. Sve su popularniji sustavi za povrat energije koji hlade ili zagrijavaju dovodni zrak pomoću električnih grijača zraka, izmjenjivača vode ili stambenog sustava klimatizacije..
Ispušna ventilacija dizajnirana je za uklanjanje zraka iz prostorija. Ovisno o tome provodi li se izmjena zraka cijelog stana ili pojedinih zona, mehanička ispušna ventilacija je lokalna (na primjer, ispušni otvor preko peći, pušača) ili općenita razmjena (zidni ventilator u kupaonici, wc-u, kuhinji). Ventilatori opće ispušne ventilacije mogu se postaviti u prolazni otvor u zidu, u prozorski otvor. Lokalna ventilacija se obično koristi zajedno s općenitom izmjenom.
Umjetno prozračivanje može se provesti pomoću ventilacijskih kanala – kanala ili bez upotrebe takvih – bezvodnih. Sustav vodova ima mrežu zračnih kanala kroz koje se zrak dovodi, prevozi ili uklanja iz određenih područja prostorije. U sustavu bez kanala, zrak se dovodi kroz zatvorene konstrukcije ili dovodne ventilacijske otvore, a zatim kroz unutarnji prostor prostorije ulazi u područje ispušnih otvora s ventilatorima. Ventilacija bez kanala je jeftinija i lakša, ali i manje učinkovita.
Bez obzira na svrhu sobe, u praksi je to nemoguće učiniti s jednom vrstom ventilacijskog sustava. Izbor u svakom slučaju određuje se veličinom prostorije i njezinom namjenom, vrstom onečišćujućih tvari (prašina, teški ili lagani plinovi, vlaga, pare …) i prirodom njihove raspodjele u ukupnom volumenu zraka. Pitanja i ekonomska izvedivost korištenja određenog sustava su također važni..
Što trebate znati da biste odabrali ventilaciju?
Dakle, vaši proračuni pokazuju da se prirodna ventilacija ne može nositi s postavljenim zadacima – previše zraka treba ukloniti, postoje i pitanja s opskrbom, jer su zidovi izolirani, prozori su promijenjeni. Umjetna ventilacija je izlaz. Potrebno je pozvati predstavnika tvrtke koja instalira klimatske sustave, koji će vam pomoći u odabiru konfiguracije mehaničke ventilacije na licu mjesta..
Općenito, bolje je osmisliti i provesti ventilaciju u fazi izgradnje vikendice ili remonta stana. Tada je moguće bezbolno riješiti mnoge probleme dizajna, na primjer, postaviti ventilacijsku komoru, instalirati opremu, distribuirati ventilacijske kanale i skrivati ih spuštenim stropovima. Važno je da sustav ventilacije ima najmanje točaka sjecišta s drugim komunikacijama, poput sustava grijanja i vodoopskrbe, električnih mreža, kabela niskog struja. Stoga, ako izvodite popravak ili izgradnju, za traženje općih tehničkih rješenja morate pozvati na objekt i predstavnike izvođača – instalatere, električara, vodoinstalatera, inženjere.
Rezultat zajedničkog rada ovisi o ispravnom postavljanju zadataka. Specijalci će vam postavljati “škakljiva” pitanja na koja morate odgovoriti. Sljedeće su okolnosti važne:
- Broj ljudi koji borave u zatvorenom prostoru.
- Tlocrt. Potrebno je izraditi detaljan raspored prostorija s naznakom njihove namjene, posebno ako je moguće preuređenje.
- Debljina stijenke i materijala. Karakteristike zastakljivanja.
- Vrsta i visina stropova. Veličina međuprostornog prostora za viseće, zaobljene, zatezne sustave. Mogućnost ugradnje lažnih greda.
- Raspored namještaja i kućanskih aparata za proizvodnju topline.
- Snaga i mjesto uređaja za osvjetljenje i grijanje.
- Dostupnost, vrsta i stanje ventilacijskih osovina.
- Značajke i performanse infiltracije, prirodna ventilacija.
- Lokalna ispušna ventilacija – ormar, kišobran.
- Željena konfiguracija opskrbnog sustava – podešavanje vrste ili monoblok.
- Potreba korištenja izolacije od buke.
- Bez obzira na to je li potrebna priprema za dovod zraka ili ne.
- Tip ventila – podesive ili neregulirajuće rešetke, difuzori.
- Lokacije distributera zraka – zidne ili stropne.
- Priroda upravljanja sustavom – tipke, štit, daljinski upravljač, računalo, pametni dom.
Na temelju dobivenih podataka odabire se oprema određenog kapaciteta, parametri ventilacijske mreže i način instalacije. Ako je kupac zadovoljan predstavljenim razvojem, tada mu izvođač osigurava radni nacrt ventilacijskog sustava i kreće u ugradnju. Sve što moramo je platiti račune i uživati u čistom zraku..
Koja je razlika između prirodne i mehaničke ventilacije stambenih prostora i koja se metoda preporučuje za bolju kvalitetu zraka u domu?
Koja je najbolja opcija za ventilaciju stambenih prostora – prirodna ili mehanička? Koji su glavni faktori koje treba uzeti u obzir prilikom odabira ventilacijskog sistema? Kako se mogu postići optimalni uvjeti zraka u domu uz minimalne troškove i energetsku učinkovitost? Želio bih čuti iskustva i preporuke u vezi s ovom temom. Hvala.