Elektrode za zavarivanje

Sadržaj članka

• Namjena elektrode, njezine karakteristike
• Kako rade elektrode
• Kako je vrsta premaza elektroda povezana s njihovim zavarivačkim i tehnološkim svojstvima?
• Potrošne i nekonzumirajuće elektrode – koja je razlika među njima
• Elektrode su razvrstane u nekoliko skupina
• Skupina elektroda za zavarivanje s ugljikom i niskolegiranim čelikom
• Skupina elektroda za zavarivanje visokolegiranog čelika i legura
• Skupina elektroda za zavarivanje legiranih konstrukcijskih čelika (visoke i visoke čvrstoće)
• Elektrode za zavarivanje
• Skupina elektroda pomoću kojih se vrši hladno zavarivanje i nanošenje proizvoda od lijevanog željeza
• Zavarivanje čelika otpornih na toplinu – rabljene elektrode
• Zavarivanje obojenih metala – neki detalji

Prošlo je više od sto godina od pronalaska prve učinkovite elektrode za zavarivanje, koju je 1911. stvorio i patentirao Šveđanin O. Kelberg. Gledajući unazad desetljeća koja su prošla od ovog događaja, može se nedvosmisleno ustvrditi da je izum elektrode za zavarivanje postao stvarni događaj od globalne važnosti..

Za bolje zavarivanje metala i legura potrebno je odabrati određenu marku elektroda za zavarivanje za svaku od njih. A da se ne varate u izboru, morate znati koje vrste elektroda postoje, kako prepoznati njihove oznake i područja primjene – odgovori su u ovom članku.

Namjena elektrode, njezine karakteristike

Elektroda je važna karika u tehnologiji zavarivanja električnim lukovima – dizajnirana je za opskrbu zavarivačkog predmeta električnom strujom. Danas postoji mnogo tipova i marki elektroda za zavarivanje koje imaju svoju usku specijalizaciju..

Elektrode moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

• opskrba stalnog gorućeg luka, stvaranje visokokvalitetnog šava;
• metal u zavaru mora imati određeni kemijski sastav;
• štap elektrode i njegov premaz se tope jednoliko;
• zavarivanje visoke produktivnosti s najmanje prskanja metala elektrode;
• šljaka dobivena zavarivanjem lako se odvaja;
• očuvanje tehnoloških i fizikalno-kemijskih karakteristika tijekom određenog razdoblja (tijekom skladištenja);
• niska toksičnost tijekom proizvodnje i zavarivanja.

Kako rade elektrode

Za njihovu proizvodnju koriste se zavarivačke žice za nošenje električnih struja ili metalne šipke, čiji kemijski sastav određuje kvalitetu elektroda. Elektrode se mogu sastojati samo od metalne šipke (žice) – takve elektrode za zavarivanje nazivaju se neprevučene. Ako je štap elektrode obložen posebnim spojem dizajniranim za poboljšanje kvalitete zavarivanja, elektrode se nazivaju obložene. Koristi se nekoliko vrsta premaza: kiseli, bazični, rutilni, celulozni i miješani.

Prema svojoj namjeni, premaz je podijeljen u dvije vrste: zaštitni (elektrode s debelim slojem) i ionizirajuće (elektrode s tankim slojem). Radi boljeg razumijevanja razlike između ovih vrsta premaza, treba napomenuti da je kvaliteta zavarivanja s elektrodama s ionizirajućim premazom slabija od zavarivanja s elektrodama sa zaštitnim premazom – prva vrsta premaza nije u stanju zaštititi zavar od nitriranja i oksidacije..

Kako je vrsta premaza elektroda povezana s njihovim zavarivačkim i tehnološkim svojstvima?

Sposobnost zavarivanja u bilo kojem položaju, izvedba električnog zavarivanja, potrebna struja zavarivanja, sklonost stvaranju pora, kao i (u nekim slučajevima) sklonost stvaranju pukotina u zavarivanju i sadržaj vodika u nanesenom metalu – svi ti čimbenici izravno ovise o vrsti premaza elektroda za zavarivanje.

Kisela prevlaka sastoji se od silicijevog, manganovog i željeznog oksida. Elektrode obložene kiselinom (SM-5, ANO-1), prema svojstvima zavarenog spoja i zavarenog metala, su vrste E38 i E42. Pri zavarivanju s elektrodama s kiselim premazom metala prekrivenih hrđom ili kamencima, pore se neće formirati (isto – kad se luk produži). Struja zavarivanja za takve elektrode može biti izmjenična ili konstantna. Negativni čimbenik pri zavarivanju s elektrodama prekrivenim kiselinom je velika sklonost vrućim pukotinama metala zavara.

Glavni premaz elektroda (UONII-13, DSC-50) formiran je od fluoridnih spojeva i karbonata. Kemijski sastav metala usmjeren takvim elektrodama identičan je onom tihog čelika. Niska količina inkluzija nemetala, plinova i štetnih nečistoća osigurava metalu zavara visoku udarnu čvrstoću (pri normalnim i niskim temperaturama) i duktilnost, karakterizira ga povećana otpornost na vruće pukotine. Prema svojim karakteristikama elektrode s osnovnim premazom pripadaju tipovima E42A i E46A, E50A i E60.

Međutim, elektrode s osnovnim premazom slabije su po svojim tehnološkim karakteristikama u odnosu na neke vrste elektroda zbog svojih nedostataka – u slučaju vlaženja premaza i produženja luka u radu s njima, osjetljivost na stvaranje pora u metalu zavara je velika. Zavarivanje s takvim elektrodama vrši se pod istosmjernom strujom s obrnutim polaritetom, elektrodama je potrebna kalcinacija prije početka zavarivanja (na t 250-420 ° C).

Elektrode prevučene rutilom (MP-3, ANO-3, ANO-4, OZS-4) zaobilaze sve druge vrste elektroda u nizu tehnoloških kvaliteta. Prilikom zavarivanja naizmeničnom strujom, lučno sagorijevanje takvih elektroda je snažno i stabilno, s minimalnim metalnim prskanjem – formira se visokokvalitetni šav, a kore šljake lako se odvajaju. Promjena duljine luka, zavarivanje vlažnog ili hrđavog metala, zavarivanje na površini oksidima – sve to ima malo utjecaja na stvaranje pora rutilnih elektroda.

Međutim, metal zavare koji se formira također ima negativne kvalitete – smanjenu čvrstoću na udarce i plastičnost uzrokovanu uključivanjem silicij-oksida.

Organske komponente u velikim količinama (do 50%) čine celulozni tip elektrode (VSC-1, VSC-2, OMA-2). Metal koji ih taloži identičan je mirnom ili polu-mirnom čeliku (u kemijskom sastavu). Prema svojim karakteristikama, elektrode s celuloznom prevlakom pripadaju tipovima E50, E46 i E42.

Jednostrano zavarivanje pomoću celuloznih elektroda po težini omogućuje vam da dobijete jednoliku zrnca obrnutog šava, a također možete zavariti vertikalne šavove – koristeći metodu odozdo prema dolje. Međutim, metalni šav dobiven zavarivanjem celuloznim elektrodama ima visok udio vodika i to je veliki minus.

Mješoviti premaz omogućuje vam kombiniranje karakteristika kvalitete različitih vrsta elektroda. Mješoviti premazi su kiselo-rutilni, rutil-celulozni, rutil-bazični itd..

Vrsta naslovnice	Označavanje prema GOST 9466-75	Međunarodna ISO oznaka	Obilježavanje prema starom GOST 9467-60
kiselo	I	I	P (ruda)
glavni	B	U	F (kalcijev fluorid)
rutil	P	R	T (rutil (titan))
celulozno	C	IZ	Oh (organsko)
miješane vrste obloga
kiselina-rutil	AR	AR
rutilna osnovna	RB	RC
miješano drugo	P	S
rutil sa željeznim prahom	RJ	RR

Potrošne i nekonzumirajuće elektrode – koja je razlika među njima

Metalna šipka potrošnih elektroda koristi se u zavarivanju kao materijal za formiranje šava, a materijal za takve elektrode je čelik ili bakar. Elektrode koje ne troše se izrađuju od ugljena ili volframa – njihova je svrha opskrba električnom strujom do mjesta zavarivanja, a žica za punjenje ili šipka koriste se za pričvršćivanje zavarenih elemenata (spojenih prvenstveno vlastitim metalom). Materijal za proizvodnju ugljičnih elektroda je poseban elektrotehnički amorfni ugljen, koji dobiva izgled šipki sa zaobljenim presjekom. Ugljične elektrode koriste se u dva slučaja: za dobivanje urednih zavara s estetskog stajališta – ako je izgled konačnog proizvoda posebno važan; mogu se koristiti za rezanje ekstra debelih metala (rezanje zračnim lukom).

Duljina elektrode ovisi o njezinu promjeru:

Promjer elektrode, mm	Dužina elektrode, mm	Promjer elektrode, mm	Dužina elektrode, mm
legirani ili ugljični	jako dopiran	legirani ili ugljični	jako dopiran
1.6	220 250	150 200	4.0	350 450	350
2.0	250	200 250	5.0 6,0 8.0 10.0 12.0	450	350 450
2.5	250 300	250
3.0	300 350	300 350

Elektrode su označene prema sljedećoj shemi:

1. vrijednost odgovara vrsti elektrode;
2. – marka elektrode;
3. – promjer (mm);
4. – opisuje svrhu elektroda;
5. – debljina premaza;
6. – indeks koji obavještava o karakteristikama zavarenog metala i taloženog metala (GOST 9467-75, GOST 10051-75 ili GOST 10052-75);
7. – vrsta pokrića;
8 – vrste prostornih položaja navarivanja ili zavarivanja koje su dopuštene za ove elektrode;
9. – polaritet i vrsta struje, nazivni napon za izvor izmjenične struje bez opterećenja.

Preduvjet za strukturu obilježavanja elektroda je oznaka tehničkih zahtjeva (GOST) prema kojima su izvedene te elektrode (prema uvjetima GOST 9466-75, TU 14-4-644-65, TU 14-4-321-73, TU 14-4 -831-77, TU 32-TsTVR-611-88).

Primjer označavanja elektroda:

E46A – UONI – 13/45 – 3,0 – UD2	GOST 9466-75, GOST 9467-75
E432 (5) – B10

Predloženi primjer sadrži označavanje elektroda tipa E46A, razmotrite njihovo značenje detaljnije.

Oznaka razdjelnika:

• E – elektroda namijenjena za lučno zavarivanje;
• 46 – zajamčena minimalna vlačna čvrstoća (prema GOST 9467-75);
• A – poboljšane elektrode;
• U – elektrode primjenjuju se za zavarivanje konstrukcijskih čelika (ugljik i niskolegirani) s krajnjom zateznom čvrstoćom do 600 MPa;
• D2 – debljina premaza odgovara 2. skupini;

Oznake nazivnika:

• 43 2 (5) – karakteristike šava i metala zavarivanja;
• B – prema gornjoj tablici vrsta premaza, odgovara glavnoj vrsti;
• 1 – prostorni položaj, dopušten za vrijeme zavarivanja;
• 0 – reverzna polarnost istosmjerne struje.

Kod označavanja elektroda koje se primjenjuju za zavarivanje konstrukcijskih čelika (ugljik i niskolegirani) krajnje vlačne čvrstoće do 600 MPa, crtica nakon slova “E” (u nazivniku) nije stavljena.

Prema GOST 9466-75, metalne elektrode proizvedene metodom prešanja za izvođenje ručnog lučnog zavarivanja čelika i obrađivanje vanjskih (površinskih) slojeva s posebnim svojstvima, označene su odgovarajućim slovima i podijeljene su u klase:

• za zavarivanje karbonskih i niskolegiranih čelika (najveće vlačne čvrstoće do 600 MPa) – oznaka “U”;
• za zavarivanje legiranih čelika (najveće čvrstoće preko 600 MPa) – oznaka “L”;
• za zavarivanje legiranih čelika visoke otpornosti na toplinu – oznaka “T”;
• za zavarivanje visokolegiranih čelika s posebnim svojstvima – oznaka “B”;
• za obradu površinskih slojeva s posebnim svojstvima – oznaka “H”.

Elektrode namijenjene zavarivanju visokolegiranih čelika dijele se na klase ovisno o kemijskom sastavu i mehaničkim svojstvima metala koji se talože: postoji 49 vrsta takvih elektroda (prema GOST 10052-75), označenih indeksom “E”, a zatim brojevima i slovima. Brojevi iza indeksa (dva) govore o sadržaju ugljika (prosjek, u stotinama posto) u deponiranom metalu. Dane su sljedeće kemijske oznake kemijskih elemenata (na oznaci se ne navode navodnici): dušik – “A”, niobij – “B”, volfram – “B”, mangan – “G”, bakar – “D”, molibden – “M”, nikal – “N”, titan – “T”, vanadij – “F” i krom – “X”. Ako je prosječni sadržaj kemijskih elemenata u nataloženom metalu manji od 1,5%, brojevi nakon oznake slova nisu postavljeni.

Mogući prostorni položaji tijekom zavarivanja su navedeni na sljedeći način:

• ako je za ovu vrstu elektroda dopušteno zavarivanje u svim položajima – “1”;
• svi položaji, osim zavarivanja u položaju odozgo-dolje – “2”;
• samo za vodoravni položaj na ravnini koja se nalazi okomito, za vertikalni položaj odozdo prema gore i za položaj dna – “3”;
• samo za donji položaj i niže u čamcu – “4”.

Elektrode su razvrstane u nekoliko skupina

Skupina elektroda za zavarivanje s ugljikom i niskolegiranim čelikom

Elektrode uključene u ovu skupinu koriste se za zavarivanje ugljičnih čelika (sadržaj ugljika do 0,25%) i niskolegiranih čelika čija je vlačna čvrstoća ne veća od 590 MPa. Ovu skupinu elektroda objedinjuju sljedeća svojstva zavarenog spoja i mehaničke karakteristike zavarenog metala: udarna čvrstoća i izduženje, kut savijanja i krajnja vlačna čvrstoća.

Ova svojstva elektroda određuju njihovu klasifikaciju unutar skupine (pri označavanju, brojevi nakon slova “E” obavještavaju o najmanjoj graničnoj zateznoj čvrstoći zavarenog spoja ili metala za zavarivanje, u kgf / mm2):

• zavareni radovi na čelicima čija je vlačna čvrstoća manja od 490 MPa (E38, E42, E46 i E50);
• zavareni radovi na čelicima s visokim zahtjevima za otpornost na udarce i relativno produženje metala zavarivanja (E42A, E46A i E50A);
• zavarivački radovi na čelicima čija je zatezna čvrstoća veća od 490 MPa, ali ne veća od 590 MPa (E55 i E60).

Skupina elektroda za zavarivanje visokolegiranog čelika i legura

Unutar skupine elektrode, čija je svrha zavarivanje legura na osnovi nikla i željeza-nikla, kao i visokolegirani čelici, dijele se na:

• namijenjeni za zavarivanje čelika i legura otpornih na toplinu (otpornih na toplinu);
• namijenjeni za zavarivanje čelika i legura otpornih na koroziju.

Prema uvjetima GOST 10052-75, elektrode namijenjene zavarivanju visokolegiranih čelika i legura s korozijskom otpornošću, otpornošću na toplinu i toplinsku otpornost klasificiraju se prema mehaničkim svojstvima metala zavarivanja i kemijskom sastavu nataloženog metala u 49 vrsta. Za većinu industrijskih elektroda karakteristike metala za zavarivanje određene su proizvodnim specifikacijama..

Elektrode namijenjene zavarivanju visokolegiranih legura i čelika imaju značajne razlike u karakteristikama taloženog metala i kemijskog sastava od karakteristika i sastava zavarenih metala. Da bi se napravio najbolji izbor, potrebno je postići osnovne radne parametre zavarenih spojeva (korozijska otpornost i mehanička svojstva, otpornost na toplinu i toplinsku otpornost) i otpornost metala zavara na pucanje.

Zavarivanje visokolegiranih čelika i legura izvodi se s elektrodama s rutilnim, osnovnim i rutilno-osnovnim vrstama obloga. Takve elektrode imaju visoku brzinu taljenja i taloženja zbog šipki izrađenih od visokolegiranih legura i čelika u usporedbi s elektrodama namijenjenim zavarivanju niskolegiranih, legiranih i ugljičnih čelika – stvar je u tome što elektrode za zavarivanje visokolegiranih legura i čelika imaju visoku električnu otpornost i niska toplinska vodljivost. Ista svojstva zahtijevaju zavarivanje pod zavarivačkom strujom smanjenih vrijednosti i smanjenje duljine elektroda, a samo zavarivanje se izvodi uglavnom pod direktnom strujom reverzne polarnosti..

Skupina elektroda za zavarivanje legiranih konstrukcijskih čelika (visoke i visoke čvrstoće)

Elektrode ove skupine koriste se za zavarivanje krajnje vlačne čvrstoće veće od 590 MPa. Zavarivanje takvih vrsta čelika vrši se na dva načina: nakon zavarivanja šavovi se podvrgavaju toplinskoj obradi ili se ne provode.

Toplinska obrada zavarenih šavova omogućuje dobivanje zavarenih spojeva jednake čvrstoće. Postoji pet vrsta elektroda (prema GOST 9467-75) dizajniranih za zavarivanje ove vrste čelika (E70, E85, E100, E125 i E150). Prema GOST-u, deponirani metal ne može sadržavati više od 0,030% sumpora i 0,035% fosfora..

Važna nota: prije izvođenja zavarivačkih konstrukcija, čiji rad pretpostavlja prisutnost ekstremnih uvjeta, potrebno je obratiti veliku pozornost na kemijski sastav elektrode i metal koji će se njome zavariti (kemijski sastav možete odrediti pomoću regulatorne dokumentacije ili upotrijebiti opće podatke iz potpunog označavanja elektroda).

U slučaju kada tijekom zavarivanja nema posebne potrebe za spojevima jednake čvrstoće, mogu se koristiti elektrode koje mogu pružiti austenitnu strukturu metala šava. Tako dobiveni zavareni spojevi imaju povećanu otpornost na pucanje, a karakteristične karakteristike metala zavarivanja bit će žilavost i plastičnost. Ova vrsta elektroda može se koristiti za zavarivanje različitih i visokolegiranih čelika, uzimajući u obzir sve značajke takvih elektroda stvorenih za zavarivanje visokolegiranih čelika tijekom zavarivanja..

Elektrode za zavarivanje

Za formiranje površinskih slojeva lučnim nakupljanjem (osim slojeva na površini obojenih metala) postoji specijalizirana skupina elektroda proizvedenih u skladu s GOST 10051-75 i GOST 9466-75.

Ova skupina uključuje 44 vrste elektroda (na primjer, E-16G2XM, E-110X14V13F), klasificirane po tvrdoći (pri normalnoj temperaturi) i karakteristikama taloženog metala (njegov kemijski sastav). Karakteristike deponiranog metala elektroda su određene u više slučajeva prema specifikacijama svakog proizvođača..

Prema radnim karakteristikama taloženog metala i odabranom sistemu legiranja, elektrode za nanošenje na površinu mogu se (konvencionalno) podijeliti u šest skupina koje tvore naslagani metal:

• nisko-legirani ugljik, s visokom otpornošću na udarna opterećenja i trenje dvaju metala;
• niskolegirani srednje ugljik, koji ima visoku otpornost na udarna opterećenja, s trenjem dvaju metala pri normalnim i povišenim temperaturama (do 600-650 ° C);
• legirani ugljikom (visoko legirani), otporan na abrazivna opterećenja i habanje;
• visoko legirani ugljik, s povećanom otpornošću na visoke temperature (650-850 ° C) i visokim pritiscima;
• visokolegirana austenitna struktura visoke otpornosti na koroziju i erozije trošenja i trenja dvaju metala pri visokim temperaturama (do 570-600 ° C);
• disperzijsko otvrdnuta, visokolegirana, vrlo otporna na posebno teške deformacijske i temperaturne uvjete (910-1100 ° C).

Rad na nanošenju metala vrši se primjenom posebnih tehnologija, koje mogu uključivati ​​zagrijavanje (preliminarna i istodobna) toplinska obrada itd. – temeljeno na stanju i kemijskom sastavu metala (bazirano i taloženo). Strogo pridržavanje tehnologije omogućava dobivanje zavarenih metalnih površina s određenim karakteristikama performansi.

Skupina elektroda pomoću kojih se vrši hladno zavarivanje i nanošenje proizvoda od lijevanog željeza

Takve elektrode omogućuju ispravljanje nedostataka na lijevanim željeznim odljevima; u istu skupinu spadaju i elektrode koje se koriste u popravnim i restauratorskim radovima dotrajale opreme. Moguće je koristiti elektrode za hladno zavarivanje u stvaranju konstrukcija metodom zavarenog ubrizgavanja.

Pomoću elektroda iz ove skupine moguće je dobiti metal za zavarivanje određenih svojstava – legure na bazi čelika i nikla, legure željeza i nikla, bakra itd..

Zavarivanje čelika otpornih na toplinu – rabljene elektrode

Čelici otporni na toplinu (razreda TsL-17, TsL-39, TML-1U, TML-3U, TsU-5, OZS-11, itd., Sposobni da rade na visokim temperaturama – do 550-600 ° C) zavareni su posebnim elektrodama, čija su glavna svojstva kemijska svojstva taloženog metala i mehanička svojstva metala za zavarivanje pri normalnoj temperaturi. Prije početka zavarivanja važno je uzeti u obzir maksimalnu veličinu radne temperature, njezinu usklađenost s izračunatim pokazateljima dugotrajne čvrstoće metala zavara.

Prema uvjetima GOST 9467-75, postoji devet vrsta elektroda (E-09M, E-09MH, E-09x1M, E-05x2M1, E-09x1M1NFB, E-10x3M1BF, E-10x5MF) s osnovnim i rutilnim premazom, čija je specijalizacija (prema kemijske karakteristike i mehanička svojstva metala zavara i metala zavara) sastoji se u zavarivanju čelika otpornih na toplinu.

Također, zavarivanje toplinski otpornih čelika može se izvesti s elektrodama koje ne spadaju u GOST 9467-75 – pod uvjetom da su namijenjene zavarivanju čelicima drugih klasa (na primjer, elektrode razreda ANZhR-1, čija je glavna svrha zavarivanje različitih čelika).

Pri zavarivanju čeličima otpornim na toplinu, u pravilu se predgrijavaju, a po završetku zavarivanja termički obrađuju.

Zavarivanje obojenih metala – neki detalji

Pri zavarivanju bakra i njegovih legura važno je uzeti u obzir visoku aktivnost ovog metala u interakciji s plinovima (ponajviše s vodikom i kisikom). Posljedica ovih reakcija može biti mikro pukotina i stvaranje pora u metalu zavarivanja, što se može spriječiti samo radom s deoksidiranim bakrom. Prije početka zavarivanja elektrode se moraju temeljito kalcinirati, a područja šavova na zavarenim elementima moraju se očistiti sve dok se ne pojavi metalni sjaj, s potpunim uklanjanjem oksida, masti, prljavštine itd. Glavna poteškoća u zavarivanju bronzanih dijelova je njihova velika krhkost i smanjenje karakteristika čvrstoće pri zagrijavanju, a zavarivanje mesinganih konstrukcija, cink aktivno isparava.

Aluminij i njegove legure su vrlo oksidirajuće – gusti oksidni film na površini zavarenih elemenata je vrlo vatrostalni. Površina bazena za zavarivanje može biti prekrivena filmom aluminij-oksida, koji ometa postupak zavarivanja – ometajući nastanak zavara, doprinoseći pojavi zavarenih područja i nemetalnih inkluzija u metalu zavara. Potrebno je ukloniti oksidni film – rješenje ovog problema u ručnom zavarivanju bit će unošenje fluoridnih i kloridnih soli alkalnih (zemnoalkalijskih) metala u sastav za oblaganje elektroda, što će biti u rastopljenom stanju pomoći u uklanjanju filma i održavanju stabilnog luka.

Čvrstoća i čvrstoća nikla, posebno njegovih legura, koji (ovisno o svom sastavu) imaju visoku otpornost na koroziju, toplinsku i toplinsku otpornost, čine ga atraktivnim strukturnim materijalom. Međutim, prilikom zavarivanja konstrukcijskih elemenata izrađenih od ovog metala (njegovih legura) nastaju poteškoće zbog povećane osjetljivosti nikla na nečistoće, posebno na otopljene plinove (vodik, kisik i, u većoj mjeri na dušik), kao i zbog pojave vrućih pukotina. Moguće je spriječiti stvaranje pora i pojavu pukotina upotrebom visokočistoće zavarivačkih elektroda i zavarivačkih elemenata izrađenih od nikla (njegovih legura), pri čemu se povećava pažnja na preliminarnu pripremu za zavarivanje.

Povezani unosi:

1. Kako odabrati elektrode za invertersko zavarivanje Sadržaj članka Kako rade i kako se razlikuju Razlika između elektroda u mjestu šava Vrsta i polaritet struje zavarivanja Objašnjenje simbola Vrste premaza Većina popularnih marki U zavarivačkoj struci mogućnost odabira...
2. Hladno zavarivanje linoleuma: vrste ljepila za spojeve Sadržaj članka Sastav za hladno zavarivanje Kako odabrati hladno zavarivanje linoleuma Kako koristiti hladno zavarivanje Najbolje ljepilo za zavarivanje linoleja Tip A Tip C Tip T Tvar se koristi za lijepljenje...
3. Napravite sami i popravite invertere za zavarivanje Sadržaj članka Tipični krug i princip rada pretvarača Mogućnosti nadogradnje Poboljšanje rasipanja topline Prikaz trenutnog zavarivanja Povećanje vremena uključivanja Izlazno prigušujuće prigušnice Zaključak Karakteristike većine proračunskih pretvarača ne mogu se nazvati...
4. Zavarivanje rad za početnike Sadržaj članka Modeli aparata za zavarivanje: kako odabrati. savjeti i trikovi Odabir promjera zavarivajuće elektrode, struje zavarivanja, duljina luka Vrste elektroda za zavarivanje različitih vrsta metala DC zavarivanje različite polarnosti Zavarivanje...

Čitaj više  Koje su pukotine u zgradama i razlozi njihove pojave?