Elektrode za zavarivanje

Sadr┼żaj ─Źlanka



Pro┼ílo je vi┼íe od sto godina od pronalaska prve u─Źinkovite elektrode za zavarivanje, koju je 1911. stvorio i patentirao ┼áve─Ĺanin O. Kelberg. Gledaju─çi unazad desetlje─ça koja su pro┼íla od ovog doga─Ĺaja, mo┼że se nedvosmisleno ustvrditi da je izum elektrode za zavarivanje postao stvarni doga─Ĺaj od globalne va┼żnosti..

Kako rade elektrode

Za bolje zavarivanje metala i legura potrebno je odabrati odre─Ĺenu marku elektroda za zavarivanje za svaku od njih. A da se ne varate u izboru, morate znati koje vrste elektroda postoje, kako prepoznati njihove oznake i podru─Źja primjene – odgovori su u ovom ─Źlanku.

Namjena elektrode, njezine karakteristike

Elektroda je va┼żna karika u tehnologiji zavarivanja elektri─Źnim lukovima – dizajnirana je za opskrbu zavariva─Źkog predmeta elektri─Źnom strujom. Danas postoji mnogo tipova i marki elektroda za zavarivanje koje imaju svoju usku specijalizaciju..

Elektrode moraju ispunjavati sljede─çe uvjete:

  • opskrba stalnog goru─çeg luka, stvaranje visokokvalitetnog ┼íava;
  • metal u zavaru mora imati odre─Ĺeni kemijski sastav;
  • ┼ítap elektrode i njegov premaz se tope jednoliko;
  • zavarivanje visoke produktivnosti s najmanje prskanja metala elektrode;
  • ┼íljaka dobivena zavarivanjem lako se odvaja;
  • o─Źuvanje tehnolo┼íkih i fizikalno-kemijskih karakteristika tijekom odre─Ĺenog razdoblja (tijekom skladi┼ítenja);
  • niska toksi─Źnost tijekom proizvodnje i zavarivanja.

Kako rade elektrode

Za njihovu proizvodnju koriste se zavariva─Źke ┼żice za no┼íenje elektri─Źnih struja ili metalne ┼íipke, ─Źiji kemijski sastav odre─Ĺuje kvalitetu elektroda. Elektrode se mogu sastojati samo od metalne ┼íipke (┼żice) – takve elektrode za zavarivanje nazivaju se neprevu─Źene. Ako je ┼ítap elektrode oblo┼żen posebnim spojem dizajniranim za pobolj┼íanje kvalitete zavarivanja, elektrode se nazivaju oblo┼żene. Koristi se nekoliko vrsta premaza: kiseli, bazi─Źni, rutilni, celulozni i mije┼íani.

Kako rade elektrode

Prema svojoj namjeni, premaz je podijeljen u dvije vrste: za┼ítitni (elektrode s debelim slojem) i ioniziraju─çe (elektrode s tankim slojem). Radi boljeg razumijevanja razlike izme─Ĺu ovih vrsta premaza, treba napomenuti da je kvaliteta zavarivanja s elektrodama s ioniziraju─çim premazom slabija od zavarivanja s elektrodama sa za┼ítitnim premazom – prva vrsta premaza nije u stanju za┼ítititi zavar od nitriranja i oksidacije..

Kako je vrsta premaza elektroda povezana s njihovim zavariva─Źkim i tehnolo┼íkim svojstvima?

Sposobnost zavarivanja u bilo kojem polo┼żaju, izvedba elektri─Źnog zavarivanja, potrebna struja zavarivanja, sklonost stvaranju pora, kao i (u nekim slu─Źajevima) sklonost stvaranju pukotina u zavarivanju i sadr┼żaj vodika u nanesenom metalu – svi ti ─Źimbenici izravno ovise o vrsti premaza elektroda za zavarivanje.

Kisela prevlaka sastoji se od silicijevog, manganovog i ┼żeljeznog oksida. Elektrode oblo┼żene kiselinom (SM-5, ANO-1), prema svojstvima zavarenog spoja i zavarenog metala, su vrste E38 i E42. Pri zavarivanju s elektrodama s kiselim premazom metala prekrivenih hr─Ĺom ili kamencima, pore se ne─çe formirati (isto – kad se luk produ┼żi). Struja zavarivanja za takve elektrode mo┼że biti izmjeni─Źna ili konstantna. Negativni ─Źimbenik pri zavarivanju s elektrodama prekrivenim kiselinom je velika sklonost vru─çim pukotinama metala zavara.

Glavni premaz elektroda (UONII-13, DSC-50) formiran je od fluoridnih spojeva i karbonata. Kemijski sastav metala usmjeren takvim elektrodama identi─Źan je onom tihog ─Źelika. Niska koli─Źina inkluzija nemetala, plinova i ┼ítetnih ne─Źisto─ça osigurava metalu zavara visoku udarnu ─Źvrsto─çu (pri normalnim i niskim temperaturama) i duktilnost, karakterizira ga pove─çana otpornost na vru─çe pukotine. Prema svojim karakteristikama elektrode s osnovnim premazom pripadaju tipovima E42A i E46A, E50A i E60.

Me─Ĺutim, elektrode s osnovnim premazom slabije su po svojim tehnolo┼íkim karakteristikama u odnosu na neke vrste elektroda zbog svojih nedostataka – u slu─Źaju vla┼żenja premaza i produ┼żenja luka u radu s njima, osjetljivost na stvaranje pora u metalu zavara je velika. Zavarivanje s takvim elektrodama vr┼íi se pod istosmjernom strujom s obrnutim polaritetom, elektrodama je potrebna kalcinacija prije po─Źetka zavarivanja (na t 250-420 ┬░ C).

Elektrode oblo┼żene rutilom

Elektrode prevu─Źene rutilom (MP-3, ANO-3, ANO-4, OZS-4) zaobilaze sve druge vrste elektroda u nizu tehnolo┼íkih kvaliteta. Prilikom zavarivanja naizmeni─Źnom strujom, lu─Źno sagorijevanje takvih elektroda je sna┼żno i stabilno, s minimalnim metalnim prskanjem – formira se visokokvalitetni ┼íav, a kore ┼íljake lako se odvajaju. Promjena duljine luka, zavarivanje vla┼żnog ili hr─Ĺavog metala, zavarivanje na povr┼íini oksidima – sve to ima malo utjecaja na stvaranje pora rutilnih elektroda.

Me─Ĺutim, metal zavare koji se formira tako─Ĺer ima negativne kvalitete – smanjenu ─Źvrsto─çu na udarce i plasti─Źnost uzrokovanu uklju─Źivanjem silicij-oksida.

Organske komponente u velikim koli─Źinama (do 50%) ─Źine celulozni tip elektrode (VSC-1, VSC-2, OMA-2). Metal koji ih talo┼żi identi─Źan je mirnom ili polu-mirnom ─Źeliku (u kemijskom sastavu). Prema svojim karakteristikama, elektrode s celuloznom prevlakom pripadaju tipovima E50, E46 i E42.

Jednostrano zavarivanje pomo─çu celuloznih elektroda po te┼żini omogu─çuje vam da dobijete jednoliku zrnca obrnutog ┼íava, a tako─Ĺer mo┼żete zavariti vertikalne ┼íavove – koriste─çi metodu odozdo prema dolje. Me─Ĺutim, metalni ┼íav dobiven zavarivanjem celuloznim elektrodama ima visok udio vodika i to je veliki minus.

Mje┼íoviti premaz omogu─çuje vam kombiniranje karakteristika kvalitete razli─Źitih vrsta elektroda. Mje┼íoviti premazi su kiselo-rutilni, rutil-celulozni, rutil-bazi─Źni itd..

Vrsta naslovnice Ozna─Źavanje prema GOST 9466-75 Me─Ĺunarodna ISO oznaka Obilje┼żavanje prema starom GOST 9467-60
kiselo I I P (ruda)
glavni B U F (kalcijev fluorid)
rutil P R T (rutil (titan))
celulozno C IZ Oh (organsko)
miješane vrste obloga
kiselina-rutil AR AR
rutilna osnovna RB RC
miješano drugo P S
rutil sa ┼żeljeznim prahom RJ RR

Potro┼íne i nekonzumiraju─çe elektrode – koja je razlika me─Ĺu njima

Metalna ┼íipka potro┼ínih elektroda koristi se u zavarivanju kao materijal za formiranje ┼íava, a materijal za takve elektrode je ─Źelik ili bakar. Elektrode koje ne tro┼íe se izra─Ĺuju od ugljena ili volframa – njihova je svrha opskrba elektri─Źnom strujom do mjesta zavarivanja, a ┼żica za punjenje ili ┼íipka koriste se za pri─Źvr┼í─çivanje zavarenih elemenata (spojenih prvenstveno vlastitim metalom). Materijal za proizvodnju uglji─Źnih elektroda je poseban elektrotehni─Źki amorfni ugljen, koji dobiva izgled ┼íipki sa zaobljenim presjekom. Uglji─Źne elektrode koriste se u dva slu─Źaja: za dobivanje urednih zavara s estetskog stajali┼íta – ako je izgled kona─Źnog proizvoda posebno va┼żan; mogu se koristiti za rezanje ekstra debelih metala (rezanje zra─Źnim lukom).

Duljina elektrode ovisi o njezinu promjeru:

Promjer elektrode, mm Du┼żina elektrode, mm Promjer elektrode, mm Du┼żina elektrode, mm
legirani ili uglji─Źni jako dopiran legirani ili uglji─Źni jako dopiran
1.6 220
250
150
200
4.0 350
450
350
2.0 250 200
250
5.0
6,0
8.0
10.0
12.0
450 350
450
2.5 250
300
250
3.0 300
350
300
350

Elektrode su ozna─Źene prema sljede─çoj shemi:

Obilje┼żavanje elektroda

1. vrijednost odgovara vrsti elektrode;
2. – marka elektrode;
3. – promjer (mm);
4. – opisuje svrhu elektroda;
5. – debljina premaza;
6. – indeks koji obavje┼ítava o karakteristikama zavarenog metala i talo┼żenog metala (GOST 9467-75, GOST 10051-75 ili GOST 10052-75);
7. – vrsta pokri─ça;
8 – vrste prostornih polo┼żaja navarivanja ili zavarivanja koje su dopu┼ítene za ove elektrode;
9. – polaritet i vrsta struje, nazivni napon za izvor izmjeni─Źne struje bez optere─çenja.

Preduvjet za strukturu obilje┼żavanja elektroda je oznaka tehni─Źkih zahtjeva (GOST) prema kojima su izvedene te elektrode (prema uvjetima GOST 9466-75, TU 14-4-644-65, TU 14-4-321-73, TU 14-4 -831-77, TU 32-TsTVR-611-88).

Primjer ozna─Źavanja elektroda:

E46A – UONI – 13/45 – 3,0 – UD2 GOST 9466-75, GOST 9467-75
E432 (5) – B10

Predlo┼żeni primjer sadr┼żi ozna─Źavanje elektroda tipa E46A, razmotrite njihovo zna─Źenje detaljnije.

Oznaka razdjelnika:

  • E – elektroda namijenjena za lu─Źno zavarivanje;
  • 46 – zajam─Źena minimalna vla─Źna ─Źvrsto─ça (prema GOST 9467-75);
  • A – pobolj┼íane elektrode;
  • U – elektrode primjenjuju se za zavarivanje konstrukcijskih ─Źelika (ugljik i niskolegirani) s krajnjom zateznom ─Źvrsto─çom do 600 MPa;
  • D2 – debljina premaza odgovara 2. skupini;

Oznake nazivnika:

  • 43 2 (5) – karakteristike ┼íava i metala zavarivanja;
  • B – prema gornjoj tablici vrsta premaza, odgovara glavnoj vrsti;
  • 1 – prostorni polo┼żaj, dopu┼íten za vrijeme zavarivanja;
  • 0 – reverzna polarnost istosmjerne struje.

Kod ozna─Źavanja elektroda koje se primjenjuju za zavarivanje konstrukcijskih ─Źelika (ugljik i niskolegirani) krajnje vla─Źne ─Źvrsto─çe do 600 MPa, crtica nakon slova “E” (u nazivniku) nije stavljena.

Prema GOST 9466-75, metalne elektrode proizvedene metodom pre┼íanja za izvo─Ĺenje ru─Źnog lu─Źnog zavarivanja ─Źelika i obra─Ĺivanje vanjskih (povr┼íinskih) slojeva s posebnim svojstvima, ozna─Źene su odgovaraju─çim slovima i podijeljene su u klase:

  • za zavarivanje karbonskih i niskolegiranih ─Źelika (najve─çe vla─Źne ─Źvrsto─çe do 600 MPa) – oznaka “U”;
  • za zavarivanje legiranih ─Źelika (najve─çe ─Źvrsto─çe preko 600 MPa) – oznaka “L”;
  • za zavarivanje legiranih ─Źelika visoke otpornosti na toplinu – oznaka “T”;
  • za zavarivanje visokolegiranih ─Źelika s posebnim svojstvima – oznaka “B”;
  • za obradu povr┼íinskih slojeva s posebnim svojstvima – oznaka “H”.

Elektrode namijenjene zavarivanju visokolegiranih ─Źelika dijele se na klase ovisno o kemijskom sastavu i mehani─Źkim svojstvima metala koji se talo┼że: postoji 49 vrsta takvih elektroda (prema GOST 10052-75), ozna─Źenih indeksom “E”, a zatim brojevima i slovima. Brojevi iza indeksa (dva) govore o sadr┼żaju ugljika (prosjek, u stotinama posto) u deponiranom metalu. Dane su sljede─çe kemijske oznake kemijskih elemenata (na oznaci se ne navode navodnici): du┼íik – “A”, niobij – “B”, volfram – “B”, mangan – “G”, bakar – “D”, molibden – “M”, nikal – “N”, titan – “T”, vanadij – “F” i krom – “X”. Ako je prosje─Źni sadr┼żaj kemijskih elemenata u natalo┼żenom metalu manji od 1,5%, brojevi nakon oznake slova nisu postavljeni.

Mogu─çi prostorni polo┼żaji tijekom zavarivanja su navedeni na sljede─çi na─Źin:

  • ako je za ovu vrstu elektroda dopu┼íteno zavarivanje u svim polo┼żajima – “1”;
  • svi polo┼żaji, osim zavarivanja u polo┼żaju odozgo-dolje – “2”;
  • samo za vodoravni polo┼żaj na ravnini koja se nalazi okomito, za vertikalni polo┼żaj odozdo prema gore i za polo┼żaj dna – “3”;
  • samo za donji polo┼żaj i ni┼że u ─Źamcu – “4”.

Elektrode su razvrstane u nekoliko skupina

Skupina elektroda za zavarivanje s ugljikom i niskolegiranim ─Źelikom

Elektrode uklju─Źene u ovu skupinu koriste se za zavarivanje uglji─Źnih ─Źelika (sadr┼żaj ugljika do 0,25%) i niskolegiranih ─Źelika ─Źija je vla─Źna ─Źvrsto─ça ne ve─ça od 590 MPa. Ovu skupinu elektroda objedinjuju sljede─ça svojstva zavarenog spoja i mehani─Źke karakteristike zavarenog metala: udarna ─Źvrsto─ça i izdu┼żenje, kut savijanja i krajnja vla─Źna ─Źvrsto─ça.

Ova svojstva elektroda odre─Ĺuju njihovu klasifikaciju unutar skupine (pri ozna─Źavanju, brojevi nakon slova “E” obavje┼ítavaju o najmanjoj grani─Źnoj zateznoj ─Źvrsto─çi zavarenog spoja ili metala za zavarivanje, u kgf / mm2):

  • zavareni radovi na ─Źelicima ─Źija je vla─Źna ─Źvrsto─ça manja od 490 MPa (E38, E42, E46 i E50);
  • zavareni radovi na ─Źelicima s visokim zahtjevima za otpornost na udarce i relativno produ┼żenje metala zavarivanja (E42A, E46A i E50A);
  • zavariva─Źki radovi na ─Źelicima ─Źija je zatezna ─Źvrsto─ça ve─ça od 490 MPa, ali ne ve─ça od 590 MPa (E55 i E60).

Skupina elektroda za zavarivanje visokolegiranog ─Źelika i legura

Unutar skupine elektrode, ─Źija je svrha zavarivanje legura na osnovi nikla i ┼żeljeza-nikla, kao i visokolegirani ─Źelici, dijele se na:

  • namijenjeni za zavarivanje ─Źelika i legura otpornih na toplinu (otpornih na toplinu);
  • namijenjeni za zavarivanje ─Źelika i legura otpornih na koroziju.

Prema uvjetima GOST 10052-75, elektrode namijenjene zavarivanju visokolegiranih ─Źelika i legura s korozijskom otporno┼í─çu, otporno┼í─çu na toplinu i toplinsku otpornost klasificiraju se prema mehani─Źkim svojstvima metala zavarivanja i kemijskom sastavu natalo┼żenog metala u 49 vrsta. Za ve─çinu industrijskih elektroda karakteristike metala za zavarivanje odre─Ĺene su proizvodnim specifikacijama..

Elektrode za zavarivanje legiranih legura i ─Źelika

Elektrode namijenjene zavarivanju visokolegiranih legura i ─Źelika imaju zna─Źajne razlike u karakteristikama talo┼żenog metala i kemijskog sastava od karakteristika i sastava zavarenih metala. Da bi se napravio najbolji izbor, potrebno je posti─çi osnovne radne parametre zavarenih spojeva (korozijska otpornost i mehani─Źka svojstva, otpornost na toplinu i toplinsku otpornost) i otpornost metala zavara na pucanje.

Zavarivanje visokolegiranih ─Źelika i legura izvodi se s elektrodama s rutilnim, osnovnim i rutilno-osnovnim vrstama obloga. Takve elektrode imaju visoku brzinu taljenja i talo┼żenja zbog ┼íipki izra─Ĺenih od visokolegiranih legura i ─Źelika u usporedbi s elektrodama namijenjenim zavarivanju niskolegiranih, legiranih i uglji─Źnih ─Źelika – stvar je u tome ┼íto elektrode za zavarivanje visokolegiranih legura i ─Źelika imaju visoku elektri─Źnu otpornost i niska toplinska vodljivost. Ista svojstva zahtijevaju zavarivanje pod zavariva─Źkom strujom smanjenih vrijednosti i smanjenje duljine elektroda, a samo zavarivanje se izvodi uglavnom pod direktnom strujom reverzne polarnosti..

Skupina elektroda za zavarivanje legiranih konstrukcijskih ─Źelika (visoke i visoke ─Źvrsto─çe)

Elektrode ove skupine koriste se za zavarivanje krajnje vla─Źne ─Źvrsto─çe ve─çe od 590 MPa. Zavarivanje takvih vrsta ─Źelika vr┼íi se na dva na─Źina: nakon zavarivanja ┼íavovi se podvrgavaju toplinskoj obradi ili se ne provode.

Toplinska obrada zavarenih ┼íavova omogu─çuje dobivanje zavarenih spojeva jednake ─Źvrsto─çe. Postoji pet vrsta elektroda (prema GOST 9467-75) dizajniranih za zavarivanje ove vrste ─Źelika (E70, E85, E100, E125 i E150). Prema GOST-u, deponirani metal ne mo┼że sadr┼żavati vi┼íe od 0,030% sumpora i 0,035% fosfora..

Va┼żna nota: prije izvo─Ĺenja zavariva─Źkih konstrukcija, ─Źiji rad pretpostavlja prisutnost ekstremnih uvjeta, potrebno je obratiti veliku pozornost na kemijski sastav elektrode i metal koji ─çe se njome zavariti (kemijski sastav mo┼żete odrediti pomo─çu regulatorne dokumentacije ili upotrijebiti op─çe podatke iz potpunog ozna─Źavanja elektroda).

U slu─Źaju kada tijekom zavarivanja nema posebne potrebe za spojevima jednake ─Źvrsto─çe, mogu se koristiti elektrode koje mogu pru┼żiti austenitnu strukturu metala ┼íava. Tako dobiveni zavareni spojevi imaju pove─çanu otpornost na pucanje, a karakteristi─Źne karakteristike metala zavarivanja bit ─çe ┼żilavost i plasti─Źnost. Ova vrsta elektroda mo┼że se koristiti za zavarivanje razli─Źitih i visokolegiranih ─Źelika, uzimaju─çi u obzir sve zna─Źajke takvih elektroda stvorenih za zavarivanje visokolegiranih ─Źelika tijekom zavarivanja..

Elektrode za zavarivanje

Za formiranje povr┼íinskih slojeva lu─Źnim nakupljanjem (osim slojeva na povr┼íini obojenih metala) postoji specijalizirana skupina elektroda proizvedenih u skladu s GOST 10051-75 i GOST 9466-75.

Ova skupina uklju─Źuje 44 vrste elektroda (na primjer, E-16G2XM, E-110X14V13F), klasificirane po tvrdo─çi (pri normalnoj temperaturi) i karakteristikama talo┼żenog metala (njegov kemijski sastav). Karakteristike deponiranog metala elektroda su odre─Ĺene u vi┼íe slu─Źajeva prema specifikacijama svakog proizvo─Ĺa─Źa..

Elektrode za oblaganje

Prema radnim karakteristikama talo┼żenog metala i odabranom sistemu legiranja, elektrode za nano┼íenje na povr┼íinu mogu se (konvencionalno) podijeliti u ┼íest skupina koje tvore naslagani metal:

  • nisko-legirani ugljik, s visokom otporno┼í─çu na udarna optere─çenja i trenje dvaju metala;
  • niskolegirani srednje ugljik, koji ima visoku otpornost na udarna optere─çenja, s trenjem dvaju metala pri normalnim i povi┼íenim temperaturama (do 600-650 ┬░ C);
  • legirani ugljikom (visoko legirani), otporan na abrazivna optere─çenja i habanje;
  • visoko legirani ugljik, s pove─çanom otporno┼í─çu na visoke temperature (650-850 ┬░ C) i visokim pritiscima;
  • visokolegirana austenitna struktura visoke otpornosti na koroziju i erozije tro┼íenja i trenja dvaju metala pri visokim temperaturama (do 570-600 ┬░ C);
  • disperzijsko otvrdnuta, visokolegirana, vrlo otporna na posebno te┼íke deformacijske i temperaturne uvjete (910-1100 ┬░ C).

Rad na nano┼íenju metala vr┼íi se primjenom posebnih tehnologija, koje mogu uklju─Źivati ÔÇőÔÇőzagrijavanje (preliminarna i istodobna) toplinska obrada itd. – temeljeno na stanju i kemijskom sastavu metala (bazirano i talo┼żeno). Strogo pridr┼żavanje tehnologije omogu─çava dobivanje zavarenih metalnih povr┼íina s odre─Ĺenim karakteristikama performansi.

Skupina elektroda pomo─çu kojih se vr┼íi hladno zavarivanje i nano┼íenje proizvoda od lijevanog ┼żeljeza

Takve elektrode omogu─çuju ispravljanje nedostataka na lijevanim ┼żeljeznim odljevima; u istu skupinu spadaju i elektrode koje se koriste u popravnim i restauratorskim radovima dotrajale opreme. Mogu─çe je koristiti elektrode za hladno zavarivanje u stvaranju konstrukcija metodom zavarenog ubrizgavanja.

Pomo─çu elektroda iz ove skupine mogu─çe je dobiti metal za zavarivanje odre─Ĺenih svojstava – legure na bazi ─Źelika i nikla, legure ┼żeljeza i nikla, bakra itd..

Zavarivanje ─Źelika otpornih na toplinu – rabljene elektrode

─îelici otporni na toplinu (razreda TsL-17, TsL-39, TML-1U, TML-3U, TsU-5, OZS-11, itd., Sposobni da rade na visokim temperaturama – do 550-600 ┬░ C) zavareni su posebnim elektrodama, ─Źija su glavna svojstva kemijska svojstva talo┼żenog metala i mehani─Źka svojstva metala za zavarivanje pri normalnoj temperaturi. Prije po─Źetka zavarivanja va┼żno je uzeti u obzir maksimalnu veli─Źinu radne temperature, njezinu uskla─Ĺenost s izra─Źunatim pokazateljima dugotrajne ─Źvrsto─çe metala zavara.

Prema uvjetima GOST 9467-75, postoji devet vrsta elektroda (E-09M, E-09MH, E-09x1M, E-05x2M1, E-09x1M1NFB, E-10x3M1BF, E-10x5MF) s osnovnim i rutilnim premazom, ─Źija je specijalizacija (prema kemijske karakteristike i mehani─Źka svojstva metala zavara i metala zavara) sastoji se u zavarivanju ─Źelika otpornih na toplinu.

Tako─Ĺer, zavarivanje toplinski otpornih ─Źelika mo┼że se izvesti s elektrodama koje ne spadaju u GOST 9467-75 – pod uvjetom da su namijenjene zavarivanju ─Źelicima drugih klasa (na primjer, elektrode razreda ANZhR-1, ─Źija je glavna svrha zavarivanje razli─Źitih ─Źelika).

Pri zavarivanju ─Źeli─Źima otpornim na toplinu, u pravilu se predgrijavaju, a po zavr┼íetku zavarivanja termi─Źki obra─Ĺuju.

Zavarivanje obojenih metala – neki detalji

Pri zavarivanju bakra i njegovih legura va┼żno je uzeti u obzir visoku aktivnost ovog metala u interakciji s plinovima (ponajvi┼íe s vodikom i kisikom). Posljedica ovih reakcija mo┼że biti mikro pukotina i stvaranje pora u metalu zavarivanja, ┼íto se mo┼że sprije─Źiti samo radom s deoksidiranim bakrom. Prije po─Źetka zavarivanja elektrode se moraju temeljito kalcinirati, a podru─Źja ┼íavova na zavarenim elementima moraju se o─Źistiti sve dok se ne pojavi metalni sjaj, s potpunim uklanjanjem oksida, masti, prljav┼ítine itd. Glavna pote┼íko─ça u zavarivanju bronzanih dijelova je njihova velika krhkost i smanjenje karakteristika ─Źvrsto─çe pri zagrijavanju, a zavarivanje mesinganih konstrukcija, cink aktivno isparava.

Zavarivanje obojenih metala

Aluminij i njegove legure su vrlo oksidiraju─çe – gusti oksidni film na povr┼íini zavarenih elemenata je vrlo vatrostalni. Povr┼íina bazena za zavarivanje mo┼że biti prekrivena filmom aluminij-oksida, koji ometa postupak zavarivanja – ometaju─çi nastanak zavara, doprinose─çi pojavi zavarenih podru─Źja i nemetalnih inkluzija u metalu zavara. Potrebno je ukloniti oksidni film – rje┼íenje ovog problema u ru─Źnom zavarivanju bit ─çe uno┼íenje fluoridnih i kloridnih soli alkalnih (zemnoalkalijskih) metala u sastav za oblaganje elektroda, ┼íto ─çe biti u rastopljenom stanju pomo─çi u uklanjanju filma i odr┼żavanju stabilnog luka.

─îvrsto─ça i ─Źvrsto─ça nikla, posebno njegovih legura, koji (ovisno o svom sastavu) imaju visoku otpornost na koroziju, toplinsku i toplinsku otpornost, ─Źine ga atraktivnim strukturnim materijalom. Me─Ĺutim, prilikom zavarivanja konstrukcijskih elemenata izra─Ĺenih od ovog metala (njegovih legura) nastaju pote┼íko─çe zbog pove─çane osjetljivosti nikla na ne─Źisto─çe, posebno na otopljene plinove (vodik, kisik i, u ve─çoj mjeri na du┼íik), kao i zbog pojave vru─çih pukotina. Mogu─çe je sprije─Źiti stvaranje pora i pojavu pukotina upotrebom visoko─Źisto─çe zavariva─Źkih elektroda i zavariva─Źkih elemenata izra─Ĺenih od nikla (njegovih legura), pri ─Źemu se pove─çava pa┼żnja na preliminarnu pripremu za zavarivanje.

Ocijenite ─Źlanak
( Još nema ocjena )
Dodaj komentare

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!: