U ovom će se članku razmatrati raširene vrste mehaničkih brava i cilindara koji se koriste u metalnim vratima, njihova klasifikacija, vrste, načini primjene i principi rada..
Jedan od temelja sigurnosti metalnih vrata bilo kojeg proizvođača su brave. Može se činiti paradoksalno, ali najčešće cijena dobre brave višestruko prelazi cijenu vrata u koja je ugrađena, pa čak i redoslijed veličine. Vaša sigurnost i duševni mir izravno ovise o kvaliteti, snazi i trajnosti brave. Praktična i jednostavna za upotrebu, s lijepim tipkom, ali istovremeno vrlo pouzdanom bravom – idealna, ali, nažalost, nije uvijek moguća opcija.
Glavni razlog korištenja brave, prema jednom ili drugom parametru koji ne zadovoljava gornje uvjete, je cijena. Većina proizvođača vrata pokušava svoje proizvode učiniti što jeftinijima. Kao rezultat toga, dobivamo dobra vrata s lošim bravama. A mnogi nemaju dovoljno novca za skupi uvezeni mehanizam..
Treba priznati da su uvezene brave u većini tehničkih karakteristika još uvijek superiornije od naših, dobro, i po cijeni), ali nije svaka uvezena brava bolja od jeftine domaće.
Posljednjih godina na tržištu je bilo mnogo brava kineske i talijanske izrade koje nisu pogodne za upotrebu u metalnim vratima. Ove brave, u povoljnoj usporedbi s ruskim u vanjskom dizajnu, uglavnom su namijenjene za uporabu u drvenim vratima, gdje su opterećenje i zahtjevi niži. Korištenje ovih brava dovodi do puno problema, kao što su slomljene ručke i otkaz u najnepovoljnijem trenutku..
Kućne brave također nisu sve prikladne za metalna vrata zbog činjenice da kada su izrađena (što je bilo ponekad prije 10 – 20 godina) metalna vrata nisu postojala, a dizajneri nisu uzeli u obzir porast opterećenja prilikom upotrebe brave u teškim vratima. Brave sličnih modela proizvode se i danas. Privučene jeftinom, mnoge tvrtke instaliraju ih na svoja vrata, uzrokujući da potrošač pati. Glavna značajka kojom se može zaključiti bravica ove klase je izrada cijele brave ili njenog dijela (na primjer, ručke) od mekog ili krhkog materijala, poput silumina. Upotreba plastike u mehanici zaključavanja također je neprihvatljiva..
Dalje ćemo razmotriti glavne vrste brava prema njihovoj namjeni, vrsti ugradnje i načelu rada tajnog mehanizma.
Brave su instalirane na vrata na različite načine. Mogu se ugrađivati, nanositi ili objesiti. Dalje, zaključane brave smatrat će se najčešćim i pouzdanim.
Brave su podijeljene u dvije skupine prema svojoj namjeni.
Izrazita karakteristika prve skupine je prisutnost ručki s kojih se uklanja jezik. U velikoj većini vrata bilo koje proizvodnje takva je brava ugrađena. Značenje njegove akcije je jednostavno – popraviti vrata u zatvorenom položaju. Vrata bez ove brave, kad ih zaključate, morat ćete ih držati rukom, koljenom ili … (trbuhom). Podrazumijeva se da i ova brava ima dio za zaključavanje (tj. Tajni dio i vijak). Uređaj dizajniran samo za držanje vrata naziva se zasun.
Druga skupina brava nema uvlačni jezik – zasun i služi samo za zaključavanje.
U većini domaćih ulaznih vrata koriste se dvije brave: zaključavanje – zaključavanje i zaključavanje.
Prema principu tajnog mehanizma, brave su također podijeljene u dvije skupine:
Polužne brave
Ručice za zaključavanje često se, nesvjesno, nazivaju sigurnim bravama, budući da su se ranije brave ove određene skupine gotovo uvijek koristile u sefovima (ako ne uzmete u obzir rotirajuće brave za kodiranje, koje se ne koriste na vratima i neće se uzeti u obzir). Zapravo, sigurnom bravom treba nazvati bravu s povećanom razinom zaštite i tajnosti mehanizma. Prava sigurna brava mora djelovati u težim uvjetima, na primjer, brava se mora dobro otvoriti – zatvoriti i nakon požara. To se postiže činjenicom da u njegovom mehanizmu nema elemenata za izgaranje. Na primjer, nema opruga i dijelova izrađenih od opružne žice (koji se zagrijavaju pri visokim temperaturama i prestaju djelovati). Često se sigurna brava naziva brava s okruglim elementima za zaključavanje (križne šipke), što je greška.
Vrste tipki za zaključavanje poluga
Ravni sustav dvorca najstariji je i korišten je u pojednostavljenom obliku u prvim dvorcima koje je izumio čovjek.
Osnova njegovog djelovanja je skup ploča (poluga) koji, podložni djelovanju zuba (brade) ključa u strogo definiranim položajima, omogućuju okretanje mehanizma za zaključavanje. Neusaglašenost barem jedne poluge s “ispravnim” položajem onemogućuje otvaranje brave. Što su veće poluge, to je teže odabrati bravu. Uz dovoljnu zaštitu mehanizma od bušenja, s preciznom izradom poluga, s velikim brojem istih i ako na njima postoje posebni zubi (što otežava rad s glavnim ključem), otvaranje brave ovog tipa je vrlo teško čak i za profesionalnog kaveza za medvjede (stručnjaka koji otvara brave). Nedostatak ovog sustava je relativno veliki ključ i neugodnost prilikom zamjene mehanizma (na primjer, u slučaju gubitka ključa). Cijelu bravu treba promijeniti jer su poluge i pogon elemenata za zaključavanje međusobno povezani. (Taj problem su riješili Talijani, koji su izdali nekoliko vrsta brava sa zamjenjivim setom poluga)
Otvaranje brave tipa poluge
Ova se vrsta brave može otvoriti pomoću posebnih tipova. Za takav zatvor, provalnici koriste ravne ploče i kuke u obliku slova L. Zahvaljujući složenim manipulacijama s njima moguće je podići sve ploče tajnog mehanizma. Prema tome, što su veće poluge veće, tajna je brave veća i teže je otvoriti. Činilo bi se da je sve jednostavno, ali to je daleko od slučaja. Osim spretnosti i osjetljivosti ruku, profesionalac mora temeljito razumjeti unutrašnjost dvorca.
Sustav zaključavanja cilindra
Sustav zaključavanja cilindra proizvod je suvremene tehnologije i pojavio se u 20. stoljeću. Brave ovog tipa su danas češće zbog jednostavnosti uporabe i zamjene. U stvari, ako je potrebno, ne mijenja se mehanizam za zaključavanje, već samo njegov tajni dio – cilindar, većini poznat kao larva. Ovaj element brave, koji prenosi okretanje ključa na mehanizam, je tajni (enkripcijski) uređaj koji radi sa samo jednom određenom kombinacijom tipki. Djelovanje maske temelji se na načelu izgradnje kombinacije visina sitnih cilindričnih elemenata (otuda, naizgled, i naziv). Kao i kod brave poluge, neusklađenost barem jednog elementa onemogućuje otvaranje. Stupanj tajnosti određuje se brojem cilindričnih elemenata, točnošću njihove izrade, mogućim položajima u visini, položajem unutar maske i mogućnošću pristupa glavnom ključu. Postoje ličinke koje koriste ploče, a ne cilindre. Takve se maske češće koriste u automobilima (vrata, prtljažnik, paljenje), jer su manje osjetljive na prljavštinu i vodu, ali se istovremeno smatraju manje tajnom..
Tajni mehanizmi tipa Abloy (Finska) stoje nekako odvojeno. Ključ u ovom zaključavanju je polukružni oblik s urezanim urezima različitih dubina (takvi se ključevi nazivaju finski). Kod njih se kod temelji na podlošcima koji se okreću u cilindru. Ovo je vrsta zaključavanja vrlo otporna na neovlašteni rad. Prema stupnju tajnosti, on je jedno od prvih mjesta. Izuzetno je teško otvoriti ga odabirom ključa ili glavnog ključa. Lakše se probiti. Istina, to je moguće samo ako nema zaštite od hakiranja, tj. odsutnost slobodno rotirajućeg očvršćenog podmetača, koji štiti od mogućeg bušenja kodnog mehanizma, kao i zaštitu oklopa ključanice, podnoseći grube udarce udarnim čekićem itd. itd Nažalost, samo “domaći” finski dvorci ispunjavaju sve ove zahtjeve..
Cilindarski sustavi razlikuju se po stupnju tajnosti. Postoje tri vrste:
Tipičan predstavnik prve skupine (niska sigurnost) može se vidjeti u 80% svih vrata na bilo kojem stubištu. Neki se modeli takvih ličinki mogu otvoriti za nekoliko sekundi kopčom za kosu ili kopčom za papir. To su jeftine brave s malom preciznošću tajnog mehanizma. Nažalost, velika većina domaćih dvoraca ne uzdiže se iznad ove skupine. Izrazita karakteristika ovih cilindara može se smatrati takozvanim „engleskim ključem“ i „križnim ključem“ (vidi sliku)
Druga grupa (srednja sigurnost) na domaćem tržištu uglavnom ga predstavljaju uvozni cilindri poput KALE (Turska) i “SUPERLOCK” aka “YARDENY” ili “GARD” (Izrael) i slično. Izrazita karakteristika je takozvana “ključ – punch kartica”. Ključ ima jedan ili dva reda urezaka različitih veličina. Zbog njih je ključ dobio ime..
Treća grupa koju zastupaju svjetski lideri u proizvodnji tajnih mehanizama. To su MUL-T-LOCK (Izrael), ABLOY (Finska), VACHETTE (Francuska), CISA i MOTTURA (Italija). Mehanizmi cilindra ove tvrtke ne mogu se otvoriti glavnim ključem, čak ni najsofisticiranijim – vibriranjem. Svaka od vodećih tvrtki ima svoju tehnologiju koja vam omogućava da broj kombinacija tipki povežete na nekoliko milijuna. MUL-T-LOCK koristi tehnologiju pin-in-pin – tj. cilindri za zaključavanje teleskopski su smješteni jedan u drugom. Sustav ABLOY u osnovi se nimalo ne razlikuje od toga, a VACHETTE ima cilindre za zaključavanje pod nezamislivim kutovima po cijelom području ključa. Materijali od kojih su napravljeni cilindri ove skupine su kiseli i otporni na habanje. Na svim mjestima cilindara, naizgled dostupnim provalniku, skrivene su pobjedničke šipke i kugle na koje se bušilice razbijaju. MUL-T-LOCK, VACHETTE, CISA i MOTTURA koriste tipke poput “kartica s ključem”, a ABLOY koristi “finski ključ”.
Ogroman broj kombinacija tipki omogućuje vam stvaranje jedinstvenih sustava poput “MASTER KEY” (MUL-T-LOCK). U ovom sustavu svaki od nekoliko susjeda može pomoću vlastitog ključa otvoriti prilaz, vrata na svom katu i vlastiti stan, a istovremeno i bravu na mjenjaču svog automobila, a niti jedan ključ neće stati na tuđa vrata ili automobil. MUL-T-LOCK je također razvio INTERACTIV sustav, gdje se ne može napraviti dojam s ključa, a sustav SVETOFOR se reprogramira nakon korištenja novog ključa..
U metalnim vratima domaće proizvodnje (s vlastitim bravama) uglavnom se koristi cilindarska brava – zaključavanje – zaključavanje, a poluga – zaključavanje.
U uvezena vrata u pravilu je ugrađena jedna brava – zaključavanje – zaključavanje, ali s dodatnim sigurnosnim elementima.
I na kraju, nekoliko savjeta:
Koji su najvažniji koraci ili smjernice u sigurnosnom inženjeringu? Na kojim područjima se sigurnosni inženjering najčešće primjenjuje i kako utječe na sigurnost organizacije ili sustava? Kako se može postići uspjeh u sigurnosnom inženjeringu i koje su najveće izazovi s kojima se inženjeri suočavaju u tom području?
Najvažniji koraci u sigurnosnom inženjeringu uključuju identifikaciju ciljeva sigurnosti, procjenu rizika, planiranje sigurnosnih mjera i njihovu implementaciju te stalno praćenje i ocjenjivanje sigurnosnih postupaka. Sigurnosni inženjering se najčešće primjenjuje u područjima informacijske tehnologije, industrijske automatizacije, telekomunikacija i energetskih sustava. Utječe na sigurnost organizacije ili sustava osiguravajući integritet, povjerljivost i dostupnost podataka, smanjujući rizik od neovlaštenog pristupa i šteta. Uspjeh u sigurnosnom inženjeringu postiže se temeljitom analizom, redovitim ažuriranjem sigurnosnih mjera i primjenom najboljih praksi i standarda. Najveći izazovi su brz tehnološki napredak koji zahtijeva stalno prilagođavanje sigurnosnih mjera, kao i zloporaba sigurnosnih propusta od strane napadača.
Sigurnosni inženjering je ključan za zaštitu organizacija i sustava od sigurnosnih prijetnji. Najvažniji koraci u sigurnosnom inženjeringu uključuju identifikaciju ciljeva sigurnosti, procjenu rizika, planiranje sigurnosnih mjera i njihovu implementaciju te stalno praćenje i ocjenjivanje sigurnosnih postupaka. Primjenjuje se u područjima informacijske tehnologije, industrijske automatizacije, telekomunikacija i energetskih sustava. Cilj je osigurati integritet, povjerljivost i dostupnost podataka te smanjiti rizik od neovlaštenog pristupa i šteta. Ključni faktori uspjeha su temeljita analiza, redovito ažuriranje sigurnosnih mjera i primjena najboljih praksi i standarda. Izazovi uključuju brzi tehnološki napredak koji zahtijeva stalno prilagođavanje sigurnosnih mjera i zloporabu sigurnosnih propusta od strane napadača.