Liječnici zahtijevaju zamijeniti cijevi za piće izrađene od PVA azbest-cementom

“Vrijedi li spaliti mostove iza sebe ili trebaš napustiti put za bijeg?” Ovo se pitanje često postavlja u situacijama kada je egipatski državljanin uhvaćen između dvije vatre; ovaj izraz najbolje odražava pitanje proizvodnje azbestno-cementnih proizvoda koji zabrinjava sve naše građane, službena i zakonodavna tijela zemlje. Zbog postojeće potencijalne opasnosti za zdravlje radnika, tvornice koje proizvode azbest-cementne proizvode bile su zatvorene, a umjesto azbesta pronađeni su drugi materijali koji ga zamjenjuju.

Međutim, konferencija, čiji je domaćin Egipatska istraživačka akademija, istaknula je stavove znanstvenika specijaliziranih za preventivnu medicinu, zdravlje i sigurnost, zaštitu okoliša i industrijsku sigurnost; oni traže ponovno otvaranje i ponovno otvaranje tvornica azbest-cementa, čime bi se vratila radna mjesta za 3500 radnika i tehničara. Ovaj zahtjev postavljen je zbog činjenice da krizotilni azbest kao materijal ne predstavlja opasnost za život i zdravlje radnika, pod uvjetom da se poštuju i osiguraju sve potrebne industrijske mjere zaštite i zaštite na radu, utvrđene za ove industrije. Konferenciji je prisustvovalo preko stotinu istraživača i stručnjaka iz područja zaštite na radu i zaštite okoliša. Raspravljalo se o nekoliko aspekata funkcioniranja azbest-cementne industrije u Egiptu: jedan od tih aspekata je da je godišnja potrošnja azbesta od strane Egipta relativno mala – ne prelazi 2000 tona godišnje, u usporedbi s drugim državama poput Rusije (750 tisuća tona) ) i Kine (350 tisuća tona). Krizotilni azbest koristi se u proizvodnji cijevi, kočionih pločica, pregrada i u tekstilnoj industriji; jedna od njegovih prednosti je visoka čvrstoća i nezapaljivost …

Doktor Ibrahim Al-Sibayen, profesor na Odjelu za trgovinu Sveučilišta u Kairu, rekao je: „Kada su azbestno-cementne tvornice zatvorene u periodu 2004-2005., Koje su proizvodile azbest-cementne cijevi za cjevovode za pitku vodu, njihova je ukupna prodaja iznosila 170 milijuna egipatskih funti godišnje. Nakon zaustavljanja 7 proizvodnih linija, prodaja je pala na 40 milijuna egipatskih funti godišnje. Ukupan broj radnih mjesta u tim poduzećima bio je 3.500 ljudi, a isplate plaća bile su 25 milijuna egipatskih funti godišnje. 200 radnika otpušteno je zbog otpuštanja radnika i ostali su na pozicijama u kompaniji kao “freelanceri”; prije gašenja proizvodnje, godišnji prihodi tvrtke iznosili su 10-12 milijuna egipatskih funti, trenutno proizvođači gube oko 20 milijuna egipatskih funti godišnje.

Provedena su sva potrebna ispitivanja i ispitivanja kako bi se pronašla odgovarajuća zamjena za azbestna vlakna kako bi se ovaj materijal koristio u proizvodnji cijevi za pitku vodu. Kao rezultat toga, ispostavilo se da nema boljeg materijala od krizotilnog azbesta, jer ne reagira s klorom sadržanim u pitkoj vodi, za razliku od cijevi izrađenih od PVC-a ili lijevanog željeza, koje ulaze u takvu reakciju.

Dr. Ahmel Abd Al-Wahhab objasnio je da su azbestno-cementne tvornice djelovale u Egiptu od 1952. do 2005. godine, zapošljavale su 3.500 radnika, a prema egipatskom Ministarstvu zdravstva nisu utvrđeni dokazi opasne izloženosti, odnosno nije bilo razlozi da se zatvore azbest-cementne tvornice koje su godišnje proizvodile 50 milijuna metara cijevi za izgradnju najsigurnije i najopsežnije vodovodne mreže na Bliskom Istoku; ovaj cjevovod može funkcionirati stotinama godina i visoko su ga pohvalile vodeće međunarodne organizacije.

Tijekom procesa izgradnje, cijevi su položene u rovove i izlivene betonom; ovaj se postupak provodi u tekućem okruženju i sprječava bilo kakvu emisiju vlakana, tako da ne predstavlja opasnost za ljude. Cevovod u izgradnji trebao bi se proširiti kako bi obuhvatio više sela i sela, naime 2400 naselja koja čekaju priključak na cjevovod za pitku vodu.

Što se tiče često citiranog američkog modela koji se koristi u parnici u SAD-u, sud je odbio prijedlog EPA (Odjel V), koji je istaknuo potrebu za eliminacijom uporabe proizvoda od bijelog azbesta. Postrojenja za proizvodnju takvih proizvoda dobila su pravo na upotrebu krizotilnog azbesta u svojoj proizvodnji od dana donošenja odgovarajuće sudske odluke, dok je sud pojasnio da zamjenski materijali koje je predložila Agencija za zaštitu okoliša, poput lijevanog željeza i PVC-a, nisu samo manje opasni za zdravlje ljudski, ali ponekad čak i opasniji. Stoga se EPA izvinila i priznala da uporaba krizotilnog azbesta u proizvodnji cijevi ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje..

Dr. Abd Al-Hakim Mahmood, profesor, stručnjak za plućne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta Al-Qa’ar Al-Einiy, objasnio je da azbest negativno utječe na dišni sustav samo ako dulje vrijeme udišemo njegovu prašinu sa zrakom razdoblje; u ovom slučaju jedna vrsta azbesta uzrokuje bronhitis ili cirozu pluća i otežava disanje, a također može izazvati rak pluća ili dugotrajnu alergiju. Te se bolesti mogu pojaviti ne prije 10-60 godina..

Profesor dr. Mahmoud Mohammed Amr, direktor Nacionalnog centra za kliničke otrove i okoliš Egipta, potvrdio je da se azbestna vlakna mogu udisati kroz dišni sustav zbog svoje male veličine, nedostatka mirisa i njihove sposobnosti da ostanu suspendirane u zraku za dugo razdoblje; osim toga, izjavio je da sve opasnosti koje proizilaze iz prerade azbesta nisu povezane s pitkom vodom i teoretski mogu ući u ljudsko tijelo samo sa udisanim zrakom.

Dr. Majed Al-Shouhi, profesor industrijske higijene na Medicinskom fakultetu Ein Al-Shams, dodao je da su radnici u takvim tvornicama prošli medicinske preglede 2000. godine; pokazalo se da je njihovo zdravstveno stanje vrlo dobro, a sama biljka prepoznata je kao sigurna za sve radnike, uz potpuno poštivanje svih zdravstvenih i sigurnosnih mjera. Nakon modernizacije, obnove i transformacije azbest-cementnih postrojenja u državnom vlasništvu, proveden je niz ekoloških ispitivanja pod nadzorom dr. Ahmeda Abda Al-Kerima, profesora u istraživačkom centru, koji se specijalizirao za takva ispitivanja. Rezultati ispitivanja pokazali su da se prisutnost azbestne prašine tolerira kada se na cjevovodima koriste vodena crijeva, pod uvjetom da se poduzmu odgovarajuće mjere opreza za kontrolu takve prašine za osobnu sigurnost pružanjem zaštitne odjeće i maski za lice. Jednostavno rečeno, rezultati svih ispitivanja pokazali su da je krizotilni azbest apsolutno siguran za zdravlje ljudi i da neće štetiti okolišu ako se proizvodi u tvornicama..