Sadržaj članka
U ovom članku: kako funkcionira sustav zaštite od curenja; aktivni, pasivni i radio-opremljeni senzori; električne i elektromagnetske dizalice; kako djeluje zaštita od curenja; karakteristike sustava zaštite od curenja; kako odabrati zaštitu od curenja.
To će se jednog dana dogoditi – kvar ili pogoršanje elemenata vodovoda, pogled na sudoper u kuhinji ili kupaonici, ili će to možda biti WC školjka … Svaki i svaki vlasnik životnog prostora naišao je na verziju „svjetske poplave“ u jednom stanu ili kući barem jednom u svako vrijeme dok ga koristite. Posljedice propuštanja vode čine ozbiljnu rupu u obiteljskom proračunu i narušavaju odnose s vlasnicima stanova koji se nalaze na katovima ispod. Međutim, sasvim je moguće suočiti se s problemom curenja prije nego što preraste u lokalnu katastrofu ako kontrolu nad situacijom povjerite posebnim uređajima, koji su pametne kućne tehnologije..
Sustav zaštite od curenja – uređaj
Razvijajući i poboljšavajući tehnologije pametnih kuća, inženjeri su stvorili sustav senzora koji mogu otkrivati propuštanje vode, ali ti su senzori bili beskorisni u nedostatku vlasnika – bilo je potrebno ne samo utvrditi prisutnost curenja, već i ukloniti ga. Da bi se riješio taj problem, stvoreni su kuglični ventili na električni pogon koji automatski zaustavljaju dovod vode do oštećenog dijela vodovoda.
Kućni komplet za zaštitu od poplave uključuje žičane ili bežične senzore, električne kuglične ventile i elektroničku upravljačku kutiju.
Unutar detektora propuštanja nalazi se okrugla ili pravokutna ploča na čijim se vanjskim površinama nalaze koncentrični tragovi kontakata spojenih u paru na senzore – obično postoje dva ili tri takva senzora. Ploča s senzorima zatvorena je u plastičnom ili metalno-plastičnom kućištu. Senzori se napajaju električnom žicom ili baterijom (baterije tipa prsta), u drugom slučaju senzor je opremljen minijaturnom radio jedinicom, koja omogućuje kontroleru da prijavi curenje. Postoje dvije vrste žičnih senzora – aktivni i pasivni. Prvi tip je povezan s upravljačkom jedinicom pomoću trožične električne žice – dvije su žice namijenjene za interakciju s kontrolerom, treća žica je za napajanje senzora (napon od 5 do 24 V). Za spajanje senzora drugog tipa potrebne su samo dvije električne žice – od tada im ne treba dodatna snaga opremljeni su autonomnim izvorom energije. Treba napomenuti da se ožičeni aktivni senzori mogu instalirati na većoj udaljenosti od upravljačke jedinice – do 100 m, dok su pasivni senzori ugrađeni ne više od 20 metara od regulatora.
1 – električne dizalice; 2 – senzori curenja vode; 3 – upravljačka jedinica.
Prednost bežičnih senzora u odnosu na ožičene je u nedostatku električne žice, što ih čini jednostavnim instaliranjem unutar udaljenosti 100 m od regulatora u vidnom polju, tj. u nedostatku zidova i pregrada. Međutim, takav senzor može samo obavijestiti upravljačku jedinicu o propuštanju, ali sam regulator je ne može testirati radibilnosti, budući da je komunikacija između njih samo jednosmjerna. Potrebno je pravovremeno promijeniti ili napuniti bateriju bežičnog senzora, inače zaštita od curenja neće raditi. Naravno, postoje dvosmjerni bežični senzori za curenje vode, ali nisu jeftini..
Kuglični ventil s električnim upravljanjem pomalo podsjeća na uobičajeni kuglasti ventil – čelično ili mesingano tijelo s navojima na suprotnim stranama, dva plastična O-prstena, mesinganu kuglu s aksijalnom rupom koja se okreće za 90 ° kako bi otvorila ili zatvorila prolaz vode. Razlika je u nedostatku ručke za otvaranje i zatvaranje – umjesto njega je instaliran električni pogonski mehanizam. Na zapovijed regulatora, okretanje stabljike mjedene kuglice i prestanak dovoda vode vrši elektricni motor bez četkica opremljen reduktorom za smanjenje brzine vrtnje stabljike. Otvaranje slavine za nastavak opskrbe vodom moguće je samo nakon odgovarajuće naredbe iz regulacijske jedinice. Vrijeme aktiviranja motoriziranog kugličnog ventila je od 5 do 7 sekundi. Prednost električnog dizalice je u tome što njegov rad ne zahtijeva stalno napajanje električnom energijom, što je potrebno samo u slučaju nužde da biste isključili vodu.
Osim električnog ventila, sustav zaštite od curenja vode može biti opremljen elektromagnetskim ventilom opremljenim elektromagnetskom zavojnicom i zapornim ventilom koji blokira put vode kada dođe do elektromagnetskog polja. Postoje dvije vrste elektromagnetskih ventila – prvi od njih naziva se “normalno otvoren”, tj. kad se napaja strujom, vodovod se zaustavlja, drugi “normalno zatvoren”, otvara se samo kad postoji napajanje strujom. U usporedbi s dizalicama na električni pogon, elektromagnetski dizalice djeluju brže – potrebno je djeliće sekunde da se potpuno prekine dovod vode, ali takve dizalice zahtijevaju stalno napajanje strujom, jer u protivnom neće raditi u potpunosti. Osim toga, brzo zatvaranje kanala cijevi prouzročit će vodeni čekić, što samo po sebi može uzrokovati nove curenja..
Upravljačka jedinica stalno nadzire signale senzorskih detektora u slučaju curenja aktivirajući rad električnih slavina i isključujući dovod vode. Kontroleri s minimalnim nizom opcija, dovoljnim da kontinuirano prate prijetnju poplave u stanu, mogu primati signale sa ne više od dva ili tri senzora i upravljati dvama električnim dizalicama. Kad se otkrije curenje, takvi kontroleri emitiraju zvučne i svjetlosne signale, čiju isporuku može isključiti samo korisnik. Složeniji modeli kontrolera mogu nadzirati 20 senzora ili više, informirati o prostoriji u kojoj je došlo do curenja svjetlom diode na upravljačkoj ploči i davati alarmni signal putem GSM kanala na mobilni telefon vlasnika kuće. Pored opisane opreme, bežični sustavi za zaštitu od curenja opremljeni su i baznom jedinicom koja je odgovorna za radio komunikaciju unutar takvih sustava.
Ugradnja, princip rada i karakteristike
Senzori curenja vode ugrađeni su na podnu površinu ili ugrađeni u podnu oblogu u onim prostorijama u kojima je prijetnja istjecanja najveća – kupaonica, kupaonica, kuhinja. Senzori ugrađeni u premaz postavljeni su tako da su kontaktne ploče smještene na vrhu, stršeći od poda poda za 4 mm, što sprečava aktiviranje senzora za slučajne kapi vode. Električna žica koja opskrbljuje senzor i spaja ga na regulator postavljena je ispod poda u valovito crijevo.
Ako iz nekog razloga nije moguće ugraditi senzor za curenje u pod, tada se koriste modeli na otvorenom – takav senzor je fiksiran na pod s kontaktnom pločom prema dolje, izbočenja na dnu tijela uređaja podižu ga iznad razine poda za 4 mm iz opisanih razloga. veći. Ožičenje senzora je položeno i pričvršćeno na pod. Kada instalirate površinski ugrađene senzore, pažljivo odaberite mjesto kako ne biste dodirivali njegovo tijelo i ožičenje prilikom posjete ovoj sobi..
Mjesto ugradnje senzora sustava zaštite od vode treba biti na najnižoj točki poda ili u blizini vodovodnih instalacija i vodovoda, ne smije doći do slučajnih padova vode.
Slavine s električnim pogonom postavljaju se neposredno iza ulaznih ventila ili nakon vodomjera, obično u vodovodnom ormaru, na udaljenosti ne većoj od 100 metara od mjesta instalacije regulacijske jedinice.
Regulator se može ugraditi unutar vodovodnog ormarića, ako prostor dopušta, i na zidu jedne od promatranih soba, na primjer, u kupaonici – zidovi su mu obično prazni. Mogućnost da voda dođe na kućište regulatora mora biti u potpunosti isključena. Minimalna udaljenost od najniže točke regulatora do razine poda je 500 mm. Važna točka – većina modela regulatora zahtijeva konstantno napajanje, stoga je potrebno dovesti električnu žicu na mjesto upravljačke jedinice i instalirati utičnicu..
Sustav zaštite od curenja radi ovako:
- Senzori ugrađeni na detektorsku ploču kontinuirano mjere otpor kontaktnih ploča. Kad voda (nije destilirana) dospije na tanjure, njihov se otpor ozbiljno smanjuje, o čemu senzor obavještava regulator;
- regulator isporučuje napajanje električnim slavinama, koje isključuju dovod vode. Istovremeno s prekidom napajanja vodom, regulator emitira svjetlosni i zvučni signal. Samo vlasnik kuće može isključiti svjetlosna i zvučna upozorenja, obnoviti dovod vode pritiskom na odgovarajuće tipke na kućištu regulatora.
Pozitivne karakteristike:
- zajamčena zaštita od poplava i povezani troškovi popravka, naknada štete susjedima koji žive na katovima ispod;
- sposobnost zaštite od propuštanja životnog prostora koji dugo ostaje bez nadzora;
- potpuno isključivanje ljudskog faktora – za razliku od osobe, sustav djeluje bez grešaka;
- mogućnost povećanja broja senzora kako bi se pratilo veće područje. Dodatni detektori mogu se spojiti na postojeća 2–3 senzora;
- jednostavna instalacija;
- u slučaju dužeg odsustva članova kućanstva, isključite vodovodne sustave pritiskom na jednu tipku na daljinskom upravljaču regulatora.
Nedostaci:
- potreba za ugradnjom senzora u podnu oblogu, tj. djelomično demontaža i naknadna obnova. Međutim, površinski montirani senzori mogu se postaviti tako da ne ometaju članove kućanstva;
- jednokratni trošak seta od 12 000 rubalja. i više.
Kriteriji izbora
Na ruskom tržištu sustav protiv propuštanja predstavlja nekoliko marki i proizvođača, među kojima su neke domaće marke najpopularnije..
Minimalni skup obično uključuje 2-3 senzora detektora, regulacijsku jedinicu, jedan kuglični ventil s električnim pokretanjem, niz žica, baterija ili akumulatora. Jedna dizalica, u pravilu, nije dovoljna – potrebno je dodatno kupiti još jednu, što neće biti teško ugraditi u sustav, jer osmišljen je za to.
Ako odaberete između električnih dizalica i elektromagnetskih dizalica s vratima, tada je bolje zaustaviti se na električnim dizalicama, jer elektromagnetske dizalice zahtijevaju stalno napajanje. Posebno će biti zgodno ako modeli električnih dizalica omogućuju ručno prebacivanje između položaja “otvoreno” i “zatvoreno”, u slučaju privremenog prekida napajanja električnom energijom.
Obratite pažnju na jamstveno razdoblje – što duže, to bolje. Treba napomenuti da niti jedan od opisanih proizvođača sustava zaštite od curenja nema mrežu servisnih centara u Rusiji – svi su geografski smješteni u Moskvi i moskovskoj regiji, u blizini proizvođača.
Važna točka bit će prisutnost automatskog sustava za pokretanje električnih dizalica (pokretanje), kako bi se spriječili naslage soli i onečišćenja na radnim dijelovima kugličnog ventila. Sustav bi trebao zakretati dizalicu s povratkom u prvobitni položaj najmanje jednom u dva tjedna.
Kako se osigurati da je sustav zaštite od poplave kod kuće potpuno funkcionalan i spreman za zaštitu u slučaju poplave?
Kako se osigurati da je kuća adekvatno zaštićena od poplave? Koje su najbolje mjere zaštite koje mogu biti poduzete? Treba li se instalirati sustav odvodnjavanja ili podizanje temelja? Kako odabrati pravu vrstu osiguranja od poplave? Koje su najvažnije stvari koje treba uzeti u obzir pri obradi sustava zaštite od poplave kod kuće?
Da biste osigurali adekvatnu zaštitu kuće od poplave, najbolje mjere zaštite uključuju instalaciju sustava odvodnjavanja i podizanje temelja. Sustav odvodnjavanja treba biti dizajniran tako da brzo i učinkovito odvodi vodu s površine oko kuće, sprječavajući tako prodor u unutrašnjost. Podizanje temelja može biti potrebno u slučaju visokog rizika od poplava kako bi se smanjio ulazak vode u kuću.
Kada je u pitanju odabir prave vrste osiguranja od poplave, važno je provjeriti koji rizici su pokriveni i na kojoj će se razini šteta naknaditi. Preporučuje se odabir osiguravajućeg pokrića koje uključuje poplavnu zaštitu kako bi se osigurao financijski oporavak u slučaju štete uslijed poplave.
Pri izradi sustava zaštite od poplave kod kuće, najvažnije stvari koje treba uzeti u obzir su topografija područja, razina rizika od poplave, količina padalina, seizmička aktivnost te konstrukcija i stanje same kuće. Važno je posavjetovati se s stručnjacima za poplavnu zaštitu kako bi se pravilno procijenio rizik i prilagodile mjere zaštite kući.
Da bi se osiguralo da je kuća adekvatno zaštićena od poplave, potrebno je poduzeti određene mjere zaštite. Najbolje mjere uključuju instaliranje sustava odvodnjavanja oko kuće kako bi se spriječilo nakupljanje vode, kao i podizanje temelja kuće kako bi se smanjio rizik od poplave. Također je važno odabrati pravu vrstu osiguranja od poplave kako bi se kuća zaštitila u slučaju štete.
Pri odabiru sustava zaštite od poplave kod kuće, važno je uzeti u obzir nekoliko stvari. Potrebno je procijeniti razinu rizika od poplave u području gdje se kuća nalazi, kao i savjetovati se s stručnjacima za poplavu kako bi se odabrala najbolja rješenja. Također je važno redovito održavanje sustava odvodnjavanja i temelja kako bi se osiguralo da su u dobrom stanju u slučaju poplave.
Nadalje, važno je educirati članove obitelji o postupanju u slučaju poplave, kao i imati pripremljen plan evakuacije. Također, preporučuje se čuvanje važnih dokumenata i predmeta na sigurnom mjestu koje nije podložno poplavi. Sve navedene mjere pomažu u zaštiti kuće od poplave i minimiziranju potencijalne štete koja može nastati. Stoga, ulaganje u preventivne mjere zaštite od poplave je ključno kako bi se osigurala sigurnost kuće i njenih stanara.
Koje mjere koristite kao zaštitu od poplave kod kuće? Kako se osiguravate da vaš dom ostane suh i siguran u slučaju poplave? Imate li instalirane odvodne kanale, brane ili podizne ploče? Kako ste se pripremili za ovu potencijalnu prirodnu katastrofu? Hvala unaprijed na vašim odgovorima i savjetima!
Postoje razne mjere koje možete poduzeti da biste zaštitili svoj dom od poplave. Prvo, možete instalirati odvodne kanale oko kuće kako biste preusmjerili višak vode. Također je važno redovito održavati kanale kako bi se spriječilo začepljenje. Druga opcija je instaliranje brana ili podiznih ploča koje mogu spriječiti ulazak vode u dom. Ove mjere mogu biti posebno korisne ako živite u području s visokim rizikom od poplava. Također je važno imati plan evakuacije i biti spremni u slučaju da morate napustiti dom. To uključuje pakiranje važnih dokumenata i stavki u vodonepropusne vreće ili kontejnere. Također je dobro imati osiguranje koje pokriva štetu od poplave. Uvijek je najbolje biti unaprijed pripremljen za potencijalne prirodne katastrofe poput poplava.